moja svakodnevica
Artreef
Blog - rujan 2007
petak, rujan 28, 2007
Petak je...
Tjedan je prohujao, nisam ga niti osjetila. Puno posla, puno zafrkancije oko ničega.
Stalno nešto, svakim danom nešto, neki događaji, neki ljudi, neki akvariji, neki dodatni poslovi.
Dragi je uzeo dan slobodnog, ostao je doma (zavidim mu), i ja bi doma ostala lješkariti u toplom krevetu...
Ok, digao se prije mene, srce moje, skuhao mi kavu, otpratio me do vrata,,,ostao u miru našeg  stana. 

Problem s parkingom sam riješila, barem za danas, šef mi je jučer ostavio svoju parkirnu karticu (za garažu), pa sam lijepo garažirala auto, bez stresa, bez potrage za slobodnim parkingom. 
Super :)

Nego, pročitala sam da u Švedskoj mladenku pred oltar ne vodi više njen otac, nego ide sama. Možda bi mi to i bilo čudno da prošle subote na piru svoje sestrične nisam to doživjela. Onda sam se začudila, ali su mi poslije objasnili da to svećenik više ne da i da mlada ide do oltara s svojim budućim?!!
Kao običaj nije naš, nego je uveden iz Američkih i engleskih filmova, ali kada gledam stare slike svojih roditelja, svugdje je mladu vodio otac do oltara....Nije valjda da su i prije nekih 30-ak godina bili toliko pod utjecajem Amerike?! Ili, jesu, a mi smo nova generacija koja se odupire amerikaniziranju?!
Ne znam, ali znam da bi voljela da mene tata odšeće do oltara, zašto?! Nemam pojma, eto tako, kako god bilo, sviđa mi se ta koncepcija. (ili nisam znala za drugo, pa je to u meni usađeno kao nešto normalno tj.nešto što je tako i nikako drugačije!). Sada se moram naviknuti na promjene...


 

 

artreef @ 08:25 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 27, 2007
Zanimljiv je život, prepun čudnih susreta i situacija.
Već sam jednom,prije  imala sreće...vezano za pauka, kada su skupili oko 20 (a možda i više auta) tamo di parkiram, osim moga i još jednoga. Moga su tada samo preselili 20-ak metara dalje...
Jučer.
Nazvao me tip iz dhl-a, treba pokupiti robu koju sam spremila poslati. Pošto je to sve ostalo u autu, kažem mu, neka se nađemo kod auta, objasnim mu gdje. Trpa on robu, stoji na pješačkom njegov kombi, a pauk kruži. Moj je auto 50-ak m niže, među 50-ak ostalih auta koji tamo parkiraju redovito, više od pola godine (i ja sam među njima ako nađem i ulovim mjesto)...
Kažem liku jer smo krenuli prema uredu, neka radije preseli auto, jer kruži paku, pa će mu ga skupiti, a on meni: "A, ne, prije će skupiti vaš, nego moj!"
Ja:"Ma, nema šanse, zašto bi moj skupio?!"
dhl lik: ""sigurno hoće, jer su odozdol počeli sakupljati aute, doći će i do vašeg"
Malo se osvrnem, pogledam bolje niz cestu, a ono nekoliko pauka dole operira, sakupljaju aute i odvoze ih...
Sjela sam u svoj auto, preparkirala ga na drugo mjesto.
Do kraja radnog vremena, tamo gdje je "sretnih" 60-ak ljudi ostavilo svoje aute (kao i svih zadnjih 6 mjeseci), dok su radili, vratilo se u pustaru. Niti jedan auto nije ostao...
Nigdje nikakva obavijest, ali...stavili su te noći (valjda), znak, prometni, zabranjeno parkiranje i malog pauka ispod. Nitko nije primijetio ili se nije obazirao, kao niti ja.
Imala sam sreće i ovaj puta, spasio me dhl i pošiljka koju sam ostavila u autu!
Jutros sam se bojala kako ću naći parking, jer sada...nema više tog parkirališta (koje doduše nikada niti nije bilo pravo parkiralište, već samo privremeno..). Kuda će ti svi silni auti parkirati u buduće? Gdje ću ja parkirati ubuduće, jer sam i ovako puno puta lutala tražeći neko slobodno mjesto. Jutros sam imala sreće, našla sam odmah parking (na drugom mjestu), ali sve se pitam, nije li to samo s toga što su vjerojatno još mnogi auti na paukovom odlagalištu?!


artreef @ 08:10 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 26, 2007
Jučer sam već doslovno pukla od muke od tolikoh reklama na televiziji koje se prikazuju za vrijeme trajanja pojedinih serija.

Ko prava ženska kokoš, volim pogledati "sex i grad" i još pokoju takvu seriju. I što se događa...
Počne serija (prije koje rekla me traju i do 6 minuta) i onda ta serija konačno počne, traje svega 2-3 minute (uvod) i nakon toga još jedno 6 minuta reklama. 
Dođe mi zagasiti TV i ne gledati ništa, jer 500 puta pogledati neku istu, beznačajnu reklamu mi se ne da.
Da su te reklame barem za nešto, ali nisu...dosadne su i ponavljaju uvijek ista sranja i nude uvijek iste gluposti za koje već i vrapci znaju što su, gdje ima tog proizvoda za kupiti.....
Frustrirana sam.
baš me zanima što vi radite za vrijeme tih silnih reklama.
Ja lijepo odem i stavim veš u veš mašinu, ili uzmem veš i stavim ga sušiti ili skinem veš sa sušilice...., operem suđe, počistim nešto, spremim nešto, koji puta i vježbam...u svakom slučaju, taj dugotrajni prekid za reklame iskoristim pametno...
artreef @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, rujan 25, 2007
  Posebnu pažnju danas posveti životinjama


Pročitaj kompletan post
artreef @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 0

Već sam prije pričala kako je u mom uredu ustvari jako prometno, stalno netko nešto dolazi, pita, zapitkuje, traži, nudi ili prodaje.
Izme
đu ostalih inih danas, jogera i prodavača knjiga (koji knjige daje za badava-15 kn-a...to njemu je za badava), došao mi starac, suh, sijed, poguren i kaž
e i pita:
"ja sam iz udruge pogrebnih društva, te mo
žete za 4 kn, ovaj, 40 kn, ovaj 24 kn-e mjesečno uplać
ivati troškove...nakon 4 godine imate 100% popust"
pogledam ga, onako blijeda i smušena (u glavi mi vrišti, pa što je njemu, nisam ja jednom nogom u grobu, pred menom je još minimalno 50-ak godina, tješim se!, što je on došao do mene,? sumnja me izjeda i grize...), ka
žem mu :"Neka hvala, imam ja još dosta godina ispred sebe" a sumnja u meni sve više i više raste, vrišti mi mozak, kako je to moguće, jedva sam se priviknula na č
injenicu da nisam više 20-to godišnjakinja i nisam više u 20-im, ali, brate mili, nisam niti za 2 m pod zemljom biti, ako sam ušla u 30-ete.
Prestrašna, blijeda, razmišljam i grozni
čavo č
ekam frenda iz susjednog ureda, koji redovito navrati na kavu ili puš pauzu.
I eto njega, nije prošla niti minuta, te ga pitam: "da li je kod tebe bio ovaj iz pogrebnog?"
a on: "ne, koji lik iz pogrebnog?"
tip je još u srednjim 20-im




artreef @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 0
Eddie je pokupio mrežni virus, dobio popeye i skoro postao teleskop..
Nažalost , zbog naglih klimatskih promjena, previše alkohla u vodi, veseli Eddie je postao još veseliji, odlučio postati ptica, vinuo se visoko...no, međutim-nije išlo :(, ....pao je nisko

Za veselog Eddia, koji je u svojih 10-ak dana  uveseljavao mnoge dobre duše...

RIP

mali papalin_ eddie

nema više malog papalina :(
artreef @ 10:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Bliže se neki izbori, pa su vrli političari odlučili zabaviti svoje glasače mnogobrojnim koncertima, pokojom zakuskom i (nadam se) hektolitrima neke dobre kapljice, jer trijezan na takve skupove ne možeš, a ni gladan.
Već su se neki odlučili tko će kome pjevati, čije će boje stranke poneki pjevač braniti, Ima tu svega, svakome po ukusu...i sada se pitam, što muzika određuje glasača (ne slušam tu i tog, pa neću glasati za te i te?) Što to tako ide.
Zašto bih glasala, ako mi se izbor pjevača ne sviđa, ako ne slušam tu vrstu muzike ili iz nekog svog osobnog razloga ne volim tog pjevača ili pjevačicu?! Ili što ako mi se dopada pjevač, a stranku ne mogu organski smisliti, smatram da su njihovi političari ipak zeru korumpiraniji od ostalih, ili, ne sviđa mi se jedan od njih, ne zna se obući, ružno mi priča, neuvjerljiv je do bola...
Kako ću se odlučiti?
Hoću li se odlučiti ili ću kao i svake godine ostati do samog kraja neodlučna, jer mi nitko ne pruža neki dobar uvod u stanje stvari i znam da su sva obećanja prazna i ludom radovanja....možda bi mi u tom pogledu mogao pomoć pjevač/grupa ili pjevačica na mojoj konačnoj odluci?!
Smiješno...
Cijenim ove koji su odbili pjevati za ikoga...bolje im je tako, ostaju neokaljani grijesima stranaka...a ovi koji pjevaju besplatno, e njih uopće ne razumijem, što im se tako lako da zamazati oči, što žive u takvom političkom uvjerenju....ili je ipak u pitanju nešto sasvim drugo.
Odavno sam naučila da besplatne stvari ne postoje, jer ono što dobiješ na poklon, najskuplje platiš. Po toj logici, oni koji pjevaju besplatno, sigurno će puno dobiti u nekom drugom pogledu...nije loše biti dobar s političarima i biti u njihovom krugu, jer ako si im napravio takvu uslugu, "besplatno" za njih pjevao, sigurna sam da će im se "dobrom" vratiti.
Al ne može se dobrom vratiti, ako se nekog drugog samim time ošteti. Nema toga.
Kolač je jedan i jedini i da bi netko dobio više, drugi mora ostati bez ili s umanjenim djelom istoga....


hmmm...

artreef @ 08:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2007
Pokušaj cijeli dan misliti dobre misli i odupri se kritiziranju!

 

-ah to će biti pravi izazov....misliti pozetivno i ne kritizirati ništa i nikog, uh...bit ću cijeli dan Mona Lisa (zagonetno ću se smješkati i držati usta zatvorena)


artreef @ 08:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Ne znam kako je vama, ali meni je današnji dan počeo vrlo rano. Već sam ko kokica s prvim tračkima zore otvorila svoje oke i do 6.30 se vrtila u krevetu, uzaludno pokušavajući ukrasti još koji trenutak sna, ali nije išlo.
Sunce me je razveselilo, već odavno nisam gledala izlazak sunca i ovako bezbrižna krenula na posao.
Sve je išlo po planu (samo, zanima me kako će to završiti), Kod mene nije ono pravilo da se dan po jutru pozna, baš suprotno,,,ako lijepo krene, zna biti problematično, pa ćak i loše. Vidjet ćemo (rekli bi slijepci)...


Malo sam prozujala po novinama, jutarnjem i nekim drugim i nije mi se dalo puno čitati, jer i nema nekih extra super zanimljivih vijesti...osim možda one kuće od plastičnih boca -cijela kuća, zidovi i namještaj sve je od plastičnih boca. Tipu je trebalo 5 godina da skupi sve potrebne boce potrebne za taj podhvat. I sada on živi tamo...neka mu je sa srečom i nadam se da je materijal koji je upotrijebio za izgradnju kuće (plastićne boce) dovoljno stabilan i čvrst. U slučaju požara u kući...kuća će se rastopiti. Što se tiće izolacija, plastićne boce (ne znam da li su prazne ili su napunjene nekom tekućinom poput vode) mogle bi biti odlična izolacija od hladnoće, a sada kakva su izolacija od vrućine, hmmm, valjda isto dobre (ili su možda kao staklenik?!).

Počeo je eto, novi radni tjedan, moram nadoknaditi prošli tjedan.


artreef @ 08:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 23, 2007
Završila je i ova svadba, pir, vjenčanje, združivanje ili kako već tko voli reći

Što imam reći na proteklih 24 h (koje sam bila van interneta, događaja i cijela sam bila posvečena svadbi-svoje rodice, sestrične)
Karlovačko-hercegovački pir...

Sve puno i prepuno ljudi koji se više-manje svi NE znaju. Združili su u jednoj sali ljude iz Hercegovine, te većinom Karlovca, Zagreba i ponešto Dalmatinaca...ah, da ne zaboravimo i Španjolca, dečka/zaručnika moje druge sestrične.
Neki bi rekli, puno buke nizašto :)
Ma, šalim se, bilo je lijepo, iako dalo bi se prigovoriti (ali valjda se uvijek nađu neki prigovori negdje za nekoga). Bilo je naravno i nekih malo više ili manje povrijeđenih ljudi, ali svi su to šutke i uz smijeh podnjeli (barem na vidjelo, a nevidjelo, ono što je u glavama pojedinaca, neka i ostane u glavama).
Meni osobno se dogodilo nešto jako zanimljivo, saznala sam da imam rođake i to vrlo bliske rođake, za koje niti u snu nisam pomišljala da je to moguće. Upoznali su nas na piru...vidi čuda, oni, kao i ja šokirani. A kako je moguće da za te dečke/muškarce već u zrelijim godinama nisam nikada čula-ah, duga obiteljska priča...
I da, uz sve smicalice i gluposti, bilo mi je dobro-uhvatila sam buket
(nije da se ne zna da se i ja udajem sljedeče godine, ali...buket je moj)
Toliko sam izlaktarila sve djevojke, neudate, uokolo da je jednostavno taj buket, trebao biti moj i MOJ JE. (naravno većina me njih mrzi zbog toga, ali što me briga?!, ne dam i gotovo :) ).
Obleku ili klopu, ili vjenčanicu i buket, mogla bih opisivati...ali nije ovo fashion guru, nego MermaidDreamer svakodnevica, pa...reči ću samo: vidjela sam odlične cipele (na jednoj Hercegovki, prekrasne-inaće se totalno palim na šuze i imam ih podosta, volim ih kupovati, imati u raznim verzijama i bojama...), e, te šuze koje sam vidjela, strava odlične, prekrasne, tirkizne, predivnog oblika,peta baš po mom ukusu-svaka joj čast na izboru cipela, a sada što je imala gore, nije niti bitno, jer tko god ju je zamjetio, vjerojatno je kao i ja vidio te prekrasne šuzice.
Došla sam doma, sutra novi radni dan
Sljedeći pir za mjesec dana-u Zadru (pravi dalmatinski)



artreef @ 18:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 21, 2007

Pokušaj se izdići iznad svakodnevnih problema i pogledati ih iz Božje perspektive...


hmmm, vođena današnjim (odjučerašnjim) "problemom", teško mi se uopće izdignuti iz ljudske povrijeđenosti i ljutnje.


Živi i stvaraj u ovome svijetu no nemoj se vezati za stvari...
Arcabiel

što bi trebala vratiti ono što sam stvorila? i ne zabrinjavati se sitnim dušama koje su to pokušale uništiti-i uništile su u neku ruku, jer čini i se da povratka nema, previše sam bila vezana


artreef @ 14:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Zašto ovakav naslov?
Ne, ne radi se o kanibalima, ovaj se puta radi o jednoj drugoj vrsti ljudi-lažovima, dupeliscima, guzičarima i dvoličnim spodobama.
Što me potaklo o tome pisati?
Eto, tako, pun mi je više kufer da mi lažu u oči, lažu sočno, ne znajući da u rukama držim dokaze . Da znam, da sve što mi pričaš su laži, debele i dokazane.
Prekipjelo i meni, dosta bi je biti svačijom budalom.
Možda i jesam plava, ali glupa nisam...barem ne do tolike granice da mi možeš toliko dugo u oči lagat.
I da, još i vrištati na mene (misleći da ne kužim da je napad najbolja obrana), smijuljit mi se iza leđa i kurit sve uokolo u svoju korist.
E, pa preko moje grbače više ne. Dosta je bilo, tvojih laži i obmana.
Dosta mi je tvoje arogancije i bahatosti.
Dosta je bilo tebe, "draga prijateljice".
Spomen na lažnjaka, koju sam digla iz ništavilosti a bacila me u očaj.
Prezirem te, tebe, tvoju obitelj, sve što je vezano za tebe.
Prezirem takve ljude, dvolične i lažljive, prezirem tebe.
ovo je kraj
jaganjci su utihnuli....





artreef @ 07:42 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 20, 2007



Živeći u Zagrebu, sve više se pitam o vodi koju pijem (iz pipe/špine iliti zagrebačkog vodovoda)
Čitam vijesti u Jutarnjem.hr, na net.hr i ne mogu se ne zapitati tko tu koga obmanjuje, kome ću vjerovati..
Jedni ka
žu, ma sve super, sve 5, drugi kažu sve puno: bakra, mangana, teških elemenata...dobro moj se kvart ne spominje, ali, kako je moguće da imam drugu vodu, nego netko nekoliko km zapadnije?!

I nije mi problem voda koju pijem, jer je skoro i ne pijem, problem mi je sasvim druge prirode.
Tom vodom zalijevam cvije
će, piju je mačak i pas i što je još bitnije, od te vode "radim" more za akvarij.
Kako
ću doznati da voda koju uzimam nije štetna za moje ljubimce, da neće naškoditi i što ako naškodi?
Što ako mi koralji kojih imam u vrijednosti nekoliko tisuća (a i više od toga) odu zbog zagrebačke vode.
Kome
ću pokucati na vrata i koga ću optužiti ako sve ode k vragu?!
Nije njih briga, nije ih briga
što teški metali, bakar i željezo mogu ubiti sve u akvariju. Ubiti moje ljubimce koje uzgajam godinama, na koje pazim i koje mazim!
Što mi ostaje, kupnja pitke vode?! Tko mi garantira da je ta voda kvalitetna i da nije punjena negdje gdje ima brdo fosfata (koji će također ubiti koralje) ili ima neke minerale, ili teške metale? Ili silikate?
To nigdje ne pi
še na deklaraciji i kako uopće mogu vjerovati deklaraciji koja piše?
Oti
ći u zavod i dati vodu testirati, samo testiranje vode će doći tko zna koliko i što onda, uspostavi li se da voda nije onakva kakva je na deklaraciji, što mogu učiniti, dignuti tužbu i suditi se s nekom velikom firmom koja toči pitku vodu...da, svakako, već znam tko će spor dobiti. 
Sigurno ne maleni
čovjek poput mene, a ne, nema te šanse...ili ipak, možda ima šanse?!

Biljke jo
š uvijek dobro rastu i a i pas i mačak izgledaju zdravo, ali, pitanje je, kulminiraju li se te štetne tvari negdje i neće li jednog dana, preliti čašu?
A moje zdravlje? Za njega mi
 je najmanje bitno! Zašto? A ne znam, nije me briga, iako...možda za 10, 15 godina neću tako razmišljati, možda kada budem u većim godinama nego sada i kada se počnu ukazivati problemi zbog mog današnjeg nemara (i nemara svih prošlih godina), zaplačem. 

Voda je
život, tako nas uče, ali što ako je naša voda-Smrt?
Što ako nas sustigne za par godina, nakupljene štetne tvari, skupljene našim nemarom?
Što ne bi trebali saznati pravu istinu?
I
što je prava istina? 
Nau
čili su me odavno, da svaka guzica ima svoju istinu i da svaka istina ima dvije medalje! 
Koja je onda prava istina za mene, ili za tebe?


artreef @ 14:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare

Danas učini dobro djelo i nemoj nikome reći!

artreef @ 13:36 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, rujan 18, 2007

Budi milostiv! Dobrota i milosrđe donose ti blagoslove s Neba.
(poruka anđela)


artreef @ 15:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Zagrmilo je, kiša je počela, pada, pada sve jače i jače, jesen je na pragu..

Posao stoji, čeka a i ja čekam bolje dane...gripa ne prolazi i već mi je polako guzicu ulovila paučina od stalnog sjedenja doma.
A posao čeka...baš me nazvao jedan "klijent", pita hoću li doći danas, nije me bilo tamo dva tjedna. Pitam kakvo je stanje i ima li problema, bolesna sam, a on, ma nema, nego, samo ti brzo ozdravi i dođi nam ćim prije, nije hića, ali drago nam je kada navratiš.
Isti scenarij i priča tokom zadnjih par dana, svi klijenti zovu, pitaju zašto me nema, što me nema...nigdje nije hića, ostavila sam akvarije u dobrom stanju, pa s par dana kašnjenja neće biti ništa, ali i meni fale, fali mi odlazak u akvarije, odlazak van kuće.
Sjedim za kompom, gledam kroz prozor i slušam kako grmi. 
Kiša je počela, pada...


artreef @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007
Vidjela sam kako je "jedem" sretan i presretan, postao je kućni ljubimac, pa odlučih i ja nabaviti svojeg.

Moj nije tako zvučnog imena, ali svejedno veseli i ispunjava želje, pa tko više nahrani Eddie-a, i zaželi željicu, eddie je tu!
Sretno ljudi i hranite Eddiea

artreef @ 14:38 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
sjedim doma, gripa me drži već par dana prikovanu za krevet pa ćitam raznorazne novosti i novine (sve naravno na mreži)

I dobro sam se nasmijala ovim naslovima i temama....

"Nakon uboda pčele, ostala bez sise"
-žena se vozila na motoru, ubola je pčela u desnu sisu i ova se za dva dana ispuhala.  Žena će napraviti novo poprsje, ali ju upozoravaju neka ne ide na akupunkturu i neka ne vježba jogu, i da naravno, valjda joj neće pasti na pamet voziti se ponovo na motoru, otkrivajući svoj bajni dekolte nekim odjevnim predmetom 

"Razvod zbog nepodnošljivog smrada"
-Jadna žena zatražila je razvod jer se njen muž nije htio kupati, prati zube, ništa što je povezano s osobnom higijenom. I dobila je razvod, jer jadna više nije mogla izdržati taj nepodnošljivi smrad.
Muž je inaće po profesiji nastavnik i sada se pitam, osim što je žena dobila razvod, što ne bi i škola trebala dobiti razvod, jer tko za kako je jadnoj djeci slušati predavanje smrdljivca?

"Yugo-Mona Lisa među automobilima"
Nisam u cijeloj ovoj priči uspjela shvatiti zašto "mona Lisa", no nema veze, u svakom slučaju proglašen je među 50 užasa na 4 kotača.
Imao je posebne pogodnosti: grijače stakla (što je u to vrijeme imalo jako malo automobila), a grijači stakla su bili namjenjeni rukama vozača koji su na taj način mogli grijati ruke dok su ga gurali. E, da u standardnoj opremi imao je i tepih!! ;)


i sada još tri  zanimljive vijesti

1. "Djevice svijeta", javite se, možda ćete postati nova kraljica kralja koji ima već 13 žena
Nažalost, tu odpadam, nisam!  no one koje jesu, put pod noge, pinklec na rame i drito u Afriku, jer kralj bira sebi novu vladaricu (do sljedeće godine)
uvijet: 
1. biti djevica
2. čupati i oprati trsku
3. svidjeti se kralju

2. Ako idete u Saudijsku Arabiju s svojom "boljom" polovicom, može vam se dogoditi da po ulicama Medine ne budete šetali zajedno.
Tamo trenutno "unapređuju" sebe i drže do morala, pa ako niste u rodu s osobom kojom šečete, a ne do Bog da se znate i družite, mogli biste biti uhapšeni. Zato vam je bolje, šečite svako po svom pločniku!
I da, obvezatna su "pokrivala za lice" vreče umjesto haljina i jedino što se od ženskog roda smije vidjeti su oči (čudim se da i to dopuštaju)...možda bi trebali uvest totalni "mrak" pa pod obvezatnu opravu staviti i naočale.


3. za sve ljubitelje "klompa"
Američke klompe vas mogu "zaljepiti" za pokretne stepenice, pa osim što ćete uništiti par cipela na nogama, mogli biste završiti i u bolnici s lakšim ili težim ozljedama...
klompice, klompice sram vas bilo :)
artreef @ 13:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Strahovi koji te muče često su bezrazložni. Koračaj hrabro u budućnost!
(poruka anđela)

artreef @ 12:50 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 16, 2007

Zadnjih se godina, desetljeća, kulminira mržnja prema sjedinjenim američkim državama (i da, nije da ne znam pravopis, jednostavno mi se da pisati velikim slovom za državu koja to sve manje zaslužuje biti).

Ne zanima ih Kyoto sporazum, nastaviti će oni živjeti svoj "američki način života", ne zanima ih glad, bolest, zemlje trećeg svijeta, ne zanima njih ništa što se njih osobno ne tiče.
A što ih se tiče : nafta, bogatstvo, biti prvi u svemu, piti poželjni i voljeni...a tko ih voli? tko više žudi za njima?, tko bi se sada odselio i živio među njima? Koje su oni dobro svijetu donijeli?

Coca-colu i Mc Donalds, putar od kikirikija?
(izuzev Bill Gatesa i njegovih kompanjona, s svojim naumom o spajanju cijelog svijeta preko mreže i tu i tamo neke osobe koja je pozitivno iskočila), nema, ali baš nema u tom velikom napučenom, modernom svijetu prvaka. Nema ih i sve će se teže i teže dizati.
Amerika je došla do vrhunca svoga postojanja, i to je bilo tamo negdje oko hipija, kada se ta kultura pobunila protiv svojih vođa i njihove politike.Nažalost pokret je brzo ugušen, sada samo još nekolicina vjernih prati i živi taj pokret. Pokušali su oni, unaprijediti sebe, dići na neki viši nivo (vrhovništvo amerikanaca, političari i oni ljudi iza kolisa, koji povlače sve konce), poslali ljude na Mjesec! jesu li? ili nisu? jesu, oni tako tvrde, ja ne znam, niti sam tada bila rođena niti sam vidjela neki opipljiv dokaz o tome....
 a film?-bilo tko malo stručniji lako prikaže put na Mjesec, pa i dalje...nastale su i Zvjezdane staze, ajde, barem neka zanimljivost, trakavica koju je brojno pučanstvo pratilo, razbrbibriga, misao kako bi nam negdje u svemiru možda moglo biti bolje, ako ništa drugo uzbudljivije. I da tu je i cijeli Hollywood, filmska industrija, koja zabavlja naše male isprazne živote, nameću nam njihov "način" života...neke kućanice, kuće lijepe i velike, mirni kutak, a opet sve puno laži i prijevara...
Usađivali u nama sjeme zavisti, "oni žive američki san" a mi smo ostali pušioničari. Tko nije amerikanac taj je pušioničar!
Na kraju to i jesmo, jer smo im vjerovali, jer smo težili takvom boljem životu, a nismo znali da nam baš oni brane da bolje živimo, upravljaju našim životima, politikom i razvojem. Sami smo im to dopustili.
Nekada davno, tako je veliko rimsko carstvo živjelo, Rimljani su bili od Boga dani, svi ostali robovi (pušioničari) koji su radili da bi ovi uživali, grbače koje su nosile veliko rimsko carstvo. Raspali su se i sada se o njima uči u knjigama kao o jednom carstvu koje je nekada bilo i živjelo...bilo je takvih "carstva" u našoj, dugoj i bogatoj povijesti još ponešto, ali ovo nije blog o njima...
Tako ćemo jednog dana učiti i o americi, "carstvu" koje je nekada stajalo na prijestolju modernog društva, ove civilizacije koja sada živi,.
Sada, danas, oni su sami, svi ih preziru, susjedi, zemlje preko mora, na drugim kontinentima. Ne vole ih niti razvijeni niti "ne razvijeni", neki bi rekli "ZAVIST", ali ne bi se složila s time, nije to zavist, dosta je ljudima tlačenja od tamo nekih jednakih njima, koji su "vladali" zadnjih možda tek 2 stoljeća!
Kaos je blizu, propast kuca, pred vratima je, pitanje je trenutka...



Kako ćemo ih se sjećati, po čemu ćemo ih se sjećati, po dobru ili po zlu?





artreef @ 16:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Ne gaji u sebi osjećaje ljutnje i mržnje jer izjedaju tvoje unutrašnje biće.

 



artreef @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Sunčana nedjelja.....
Ash i Magi, navla
č
e se po stanu i jurcaju uokolo.
Pijuckam kavicu i
čitam dnevni tisak.....ili bolje da ga nisam pročitala, sve opet neke ružne stvari od skrivene bombe u Splitu do mačke koja je skočila vozaču na volan i tako prouzročila sudar. Dobrih vijesti nema, a nema niti čudnih vijesti (osim one s bolesnim pekarom koji je došao na posao i otiš
ao doma sa 1000 kadanskih dolara . ...
Od Europe do Azije, preko Sjeverozapadnog prolaza (led se topi i topi, ka
žu stručnjaci do 2040, neće ga više niti biti)-hmmm, a što ć
e sve do tada biti potopljenog od toliko leda?

Pas mi se uvukao na fotelju, zalegla se taman iza le
đa, dosta joj je i mačka i loptice, sada je vrijeme za spavanac. Ne brinu nju klimatske promjene, glavno je da ima za papati i da u š
etnji naleti na kakvog frenda!
Ne brine nju niti sve du
ži popis ugroženih vrsta, a kada i one nestanu, valjda će i čovjek sam doći do stadija da postane ugrož
en, jer tako to ide, malo ja tebe ugrozim, pa malo ti mene.
Sjetim se samo davno "izumrlih" civilizacija, ali ne onih sumerana, egip
čana, rimljana, nego onih, za čijem se postojanjima još i dan danas lome koplja, onih MU i Atlantide, o kojima se samo šuška u povjerljivim krugovima...na kraju nestali su i oni, cijeli je ciklus krenuo ispoč
etka.
Čeka li to i današnji svijet, današnje ljude, do kada ćemo se klati? do kada ćemo upropaštavati sve oko sebe što imamo? Radi č
ega? neke nafte i minerala...
Ho
ćemo li na kraju postati morski ljudi, živjeti pod morem ili pak biti peć
inski ljudi, biti duboko zakopani pod zemljom? A možda odletimo u svemir, vratimo se na početak otkuda smo i došli...kao prašina i dašak života.
Kako god bilo, pitanje je što će biti s biljkama i životinjama (koje uspiju preživjeti do tada) ako mi više ne budemo mogli živjeti na površini Zemlje?! Kuda će oni otići?
Možda je vrijeme da se životinje pobune?! ...kao krave, pa polude
 






 



artreef @ 11:11 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 15, 2007
Zove me danas baka : "A di si ti? 
ja :"eto sjedim doma.."
baka :" što nisi došla na more?"
(kako je lijep vikend, bakica je očekivala da ćemo dragi i ja završiti doli, zadnji vikend provesti s njom, odlazi i ona prekosutra, vraća se u svoj dom, "zimovat" do sljedečeg ljeta....)
Ja: " temperatura me prikovala uz stolac, nema smisla ići..."
baka :" a čamac te ćeka, još je na obali. Stoji tamo sam i napušten, nema smisla da ostane. Moraš ga skupiti i spremiti i njemu je vrijeme za "zimovanje". Idem i ja, vraćam se..."
ja: "Znam bako, znam i to a znam i za čamac. Budem..."
(BUDEM, moja najomiljenija riječ, nešto će napraviti, ali si ostavljam vremena za pogodan trenutak
"BUDEM......"



sjeta mi došla, neka tuga mi prostrujala mislima...
šteta,  šteta zbog gripe, šteta.... 
a čamac čeka i čeka, ostao je na obali i čeka...samuje, čeka bolja vremena, sljedeće ljeto  kada će nas opet prevoziti s točke A do točke B, tamo na plavom moru, daleko dolje na Jadranu


ulje na platnu :"Nasukana korablja"
Nataša Cetinić
artreef @ 14:43 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare

Umjesto stalnog prebrojavanja stvari koje ti nedostaju pokušaj biti zahvalan na onome što imaš.
(poruka anđela)




artreef @ 13:23 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, rujan 14, 2007

prvi moj auto-    Golf 1, dizel
Ju
čer u Karlovcu, podsjetio me tata na moj prvi auto, sada već
tri godine ima novog vlasnika. Kaže on, redovito ga viđa. Novi je vlasnik ostavio i tablice a i boju.
Nepre
žaljeni golf jedinica, kupljen kao bijeli dizelaš, male potroš
nje, stabilan i siguran.
Vozao me za mojih studentskih dana, po Zagrebu, po Dalmaciji, u Austriji, Sloveniji, Italiji. I
š
la sam svukuda s njime.
Toliko sam ga voljela da sam mu nadjenula novu boju, azurnu.
Sje
ćam se još ko danas, kada je litra dizela koštala 3 kn i nešto siće lipa. Za 38 kn (10 l) sam bez problema prešla brdo toga. Mala potrošnja, odluč
no ubrzanje, siguran na cesti.
Izbjegla sam s njime nekoliko sudara, mogla bih re
ć
i da me je minimalno jednom spasio od smrti.
Vozikala sam se sama, s frendicama, i da, ostala sam s njime bez voza
čke (malo previš
e alkohola u krvi), policija me ulovila na izlasku iz Pauka, nakon neke dobre svirke.
Godinu dana poslije sam ga prodala :(
Imao je 24 godine kada sam ga prodala.


drugi auto- Ford Fiesta, benzinac
Nevoljeni auto, bezveznjak. Niti sam ga voljela, niti je on mene volio. Prezirala sam auto koji je u stanju toliko potro
šiti. A i boja mi se nije sviđ
ala, tamno plava...
danas ga vozi moj dragi, njemu je on ok (on je bio taj koji je navaljivao da ga kupim, sada ga je on otkupio od mene).
Sada ima 12 godina


tre
ći auto-Peugot 207, sport pack, dizel. 

U taj sam auto zaljubljena, nemam ga dugo, nekih 3 mjeseca, pre
šla sam do sada oko 3 800 km. Udoban je i siguran, vrlo male potrošnje, a ima i stakleni krov-lijepi dodatak i ugodan osjećaj.
Cijeli je ko bombon
ček, naranč
aste boje.
Zaljubila sam se u takvoga, po
četkom godine, kada sam odlučila, moram raditi i zaraditi, te ga kupiti. Što sam zamislila to sam i učinila 
:) u 6 mjesecu.
Bebica ima 3 mjeseca i nekoliko dana :)


 

 

artreef @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare

Ne tako davno, prije nekih 20-ak dana, napisala sam jedan blog.
Niš posebno, onako nevažan, kratak i pomalo jasan!

Sljedeći dan , zabolila me glava, doživjela sam šok, jer me je tonu Unknown browsera pretraživalo, pregledavalo i virkalo što to pišem.
Cia, Fbi, FSB,  Nasa, Mup, Sova, Seti, Mingo i ine druge organizacije sličnog karaktera, špijuniranje i špijunaža. 
Masoni,
Iluminati , ostala tajna društva. al-Qaida-i i pripadnici Ira-e


Što je još bolje postala sam sumljiva svima, ama baš svima, te sam dobila brojne upite da jesam li  možda u tajnoj službi?, nisam li ja tu s nekim skrivenim razlogom?, nije li mi neki prijatelj programer? hoću li napasti svijet?  ili samo srušiti bloger.hr? i inih sličnih smiješnih upita.
Poruka da se javim u Seti, odlično riješila njihov IQ, sposobna sam za razgovor s vanzemaljcima i čudnim strancima, putnicima svemira!? Htjeli su da uđem u njihov  " tim"  i umalo sam pristala, ali daleko mi je Amerika, ne napušta mi se još ovaj život kojeg živim.

Ajoj, glava me boljela a posjeti su vrtoglavo rasli, naravno svi oni kojima u trag nisam mogla uči, dolazili su sa raznih krajeva svijeta: od Talibana, Rusa, pa čak su i Fiedel Castro, Bin Laden i Bush,  budno pratili sve što pišem. Provjeravali slike, nisu li one možda u kodu, nisu li šifrirane.... Sve su detaljno skenirali, pa još jednom, pa još jednom i tako je to trajalo 20-ak dana. konstantno su razmjenjivali linkove najnovijih mojih događanja…svima je sve bilo čudno.

I sada, ostaje  samo jedno pitanje?
Zašto sam danas o tome pisala, zašto ne jučer ili prije par dana? Zašto baš danas? Zašto?!!!
Od danas im više nisam zanimljiva, skontali "unknown browseri" i serveri da kod mene tajni nema, da ne smišljam neke napade i ne kradem novac, da ne zarađujem tajno i da nisam uopće zanimljiva .
Nisam im nimalo više zanimljiva!
Pitanje je do kada?
Možda do dana kada mi novci opet postanu prioritet u životu i samo ću razmišljati:
"novci, novci, novci, novci, novci, novci.....i kako ih zaraditi u neograničenoj količini?!"


 

13. rujan 2007 2807
12. rujan 2007 4443
11. rujan 2007 4094
10. rujan 2007 4433
9. rujan 2007 5976
8. rujan 2007 3420


 



bio je to popriličan broj dnevnih posjeta...

artreef @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Ako ti je pogled stalno uperen u zemlju, nećeš moći vidjeti sunce!
(poruka anđela)




Kušat ćeš slan okus tuđeg hljeba,
i kako tvrd je put kad preko stuba
tuđih se penjat i silaziti treba.
 


DANTE ALIGHIERI 

(umro na današnji dan)

artreef @ 15:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Svakom živom biću dođe: zadnji dan, zadnji sat, zadnja minuta, sekunda i otkucaj srca.
Možda bi bilo bolje kada bih pisala o Grace Kelly,  monegaškoj princezi  i poznatoj  holivudskoj zvijezdi u filmovima Alfreda Hitchcocka.
No neću pisati o njoj, o njoj svi puno znamo i čuli smo (nadam se, ipak to spada u neku opću kulturu).
Posvetit ću ove moje misli jednom malom biću koji je želio upoznati dvonožne sisavce (ljude) bolje od bilo kojeg drugog bića na zemlji.
Ostaje enigma, da li je on ustvari zahebavao nas?, koliko nas je proučavao? i što je on od nas htio naučiti?, koliko smo mu bili zanimljivi da je počeo komunicirati s ljudima, računati, prepoznavati naše znakove! 
Radi se o Žako-u (vrsta), sivom Afričkom papagaju.
Bio je fasciniran nama, visokim dvonožnim sisavcima (doduše i mnoge ostale papige pokazuju vrlo veliki interes u prvim godinama svog života, nauče pokoju riječ, trik i tu stanu), ali ne i Alex, on je svakodnevno učio i učio -možda zbog finih krekera i orašastog voća?
Umro je prije neki dan u svojoj 30-oj godini života.
Zašto mu posvećujem svoje misli, danas?
U nekoliko sam navrata gledala tu pticu, snimani su dokumentarci o njemu, a kao velikoj ljubiteljici živih bića, fascinirao me, vjerojatno kao što su i ljudi fascinirali njega.
Mogla bih pisati kako je znao računati, kako je prepoznavao boje (nisu to bili trikovi), koliko je znao pričati smisleno engleski (kažu bolje od Hrvatskihh političara, eventualno Sanader, naš poznati poliglot zna bolje engleski od njega)...nema smisla, trajalo bi to dugo u noć.
Reći ću samo: " RIP Alex"



artreef @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 13, 2007

Odo ja danas na malo kraći put...prema Karlovcu i već na rotoru naletim na debilkusa.
Skriva se on iza plave tablice, valjda misli, plavuša je pa mu je sve dopušteno!
MA, marš!!!
Voziš državni auto, koji vozi na državni benzin, stanuješ u državnom stanu s državnim režijama, stalno si na banketima (koje ti BTW plaćamo MI, jadnici i ovce koje imaju obične tablice)
I tako dođem do rotora, kreten u krivoj traci i gura svoj auto na moj, gura se on i gura, ne bi li ga pustila i propustila
-valjda je on od Boga dan, pa ima pravo tlačiti i na taj način. Ma da mi auto nije toliko drag, bila bih napravila sudar, tek toliko da mu barem malo zagorčam život (nažalost zagorčala bih i sebi) ...i tako jedva ga propustim, još sjednem na trubu da mu pokažem da mi nije drago,. a on, prek retrovizora prst u zrak...pokažem i ja njemu i krenem prema naplatnim kučicama, autocesti.
Razmišljam o svemu, samo da zaboravim debila. 
Kad odjednom projuri on pored mene (valjda je zaostao malo prije, pošto nije uspio opet se nekome ugurati u traku koja mu je pasala-seljak došao iz zemlje di postoji samo jedna traka, pa mu to baš i ne ide) i tako projuri on pored mene i potrubi, onako galantno na pozdrav
I opet ide on, gura ljude iz traka, ne bi li sada otišao skroz na desno, jer naravno tamo je ulaz na autocestu i na onu čip karticu (koju vrlo vjerojatno, opet mi ovce plaćamo).
U isto vrijeme uđemo na autocestu i sada on po gasu, misli čovjek pokazat će on meni tko je gazda u ovoj državi, jer ipak vozi on s plavim tablicama.
Krenem i ja, ne dam se smesti, znam da mi je auto dobar, možda i bolji od prosječnog, i pojuri on, ubrzo je na 170, mom to nije neki problem----vozimo tako neko vrijeme i sve si razmišljam, ma i sama sam debil što se od ovakvog debila dam navući, naravno njega presretač neće zaustaviti, ima plave tablice, a mogao bi me još uvaliti u govna...tipa ono: ova me luđakuša ganja, bojao se on za svoj život, pa ubrzao.
Smanjim gas,  i krenem u desnu sporiju traku, jer nema smisla juriti po cesti, niti mi se žuri, niti mi se gleda debila s plavim tablicama. Kad ono, napravi on isto, ma zamisli.
Usporim još više, uspori on još više.
Tko je sada tu lud?
Krenem ubrzat, prestignem ga, kada evo njega opet, ma marš...više mi te je stvarno pun kufer. Nemreš niti vozit da te debil ne proganja. Debil s plavim tablicama. 
Usporim, pređe me, opet potrubi i stane vozit ispred mene-valjda mu je to neki gušt, skriveni fetiš?! Tko zna?
Učio me otac : #ne diraj u govno, samo više smrdi"- 
Odmah iza, benzinska, skrenem, naravno on koji je bio ispred, nije uspio. Mislim si, riješila se budale. Kupim sok i nastavim.
Nastala neka gužva, nekoliko kamiona, brdo auta...u zaustavnoj traci krajičkom oka vidim njega-ma strava. Vidim i daje žmigavac hoće se ubaciti na autocestu, ali gužva je prevelika.
Više ga nisam vidjela, izašla sam kod Karlovca...


 

artreef @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare




Kuda idu divlje svinje? Zašto bježe?
Mogli bi se pitati
štošta, ali što se događ
a kada magare poludi?
I za
što poludi? Što ga natjera na očajnički čin napada na č
ovjeka?
Ka
že djevojka koju je napalo jedno magare, da je mirno prolazila. a ovo joj je prišlo s leđa i prednjim nogama je udario!! Hmmm., meni tu nešto smrdi...magarci ne zaskaču ljude nič
im izazvani. Magarci su i tvrdoglavi i polako izumiru, ali ne napadaju bez razloga.
Sada
će magare pred sud, možda završi u pašticadi, vlasnik magarca će također na sud, morat će prodati magare da bi mogao platiti odštetu djevojci, a ona...koja je dobila s leđa, kupit će novi auto i pojest pašticadu od magarca.







.

artreef @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 12, 2007
Odoh jučer s frendy na kavu. Uzele smo četveronožne pratilje i krenule s naočalama u provod.
Nismo se dugo vidjele, posao, ispiti i još štošta nas je razdvojilo zadnjih par mjeseci...
Da, znam, mnogi si sada mislite, ma kakav je to provod, šetnja s cuckima?! i to još po nasipu, di tu može biti provod?
E dragi moji, davno je to bilo kada je nama provod bio samo navečer, među hrpom ostalih studentica, dima i cuge u potocima.

Sjele nas dvi, naravno u pratnji naših četveronožnih pratilja, naručile pivu, pa onda još jednu, pa se zaredalo. Pala noć i kiša s njom, a mi na terasi, sjedimo na ljuljački, pod tendom i uživamo.
Hmm, ali kako sada doći doma? Kiša, noć i hladno je, a nismo baš toliko ravne da bi išle pješke.
Nazovem njega, došao...
Još po pivu, svatko, pa ajmo doma više. Tresemo se ko šibice, koliko je hladno. Naočale na glavama, mi u kratkim vesticama, onim laganim, više za ukras nego za nosit. Dobro, ajde, na meni je moj omiljeni crni kožnjak, ali nikako mi nije toplo.

Krenemo više putem doma. Usput u McD po sendviče i one talijanske (prefine) krumpiriće, jer nakon toliko pive, treba to začiniti s malo masne hrane.
Doma me dočeka urnebes. U, fuck, opet se pojavio neki kreten kojem je smisao života jedino reći "istinu", pod krinkom lažnog nicka, bez prave mail adrese.
Više mi je dosta lažnjaka u životu.
Idem leći i zaspati
Kada bi to bilo tako lako...budilo me u noći, pogledam u akvarij, pod mjesečinom, čini mi se, srušili se koralji...treba se dignuti, to sredit, ali mi je tijelo prikovano za krevet.
Koliko je sati? Nemam pojma ostao mi mob u drugoj sobi, puni se. Valjda neću zaspati ujutro.
Znam da još nije vrijeme ustajanja, svjetlo ne gori u akvariju. Žedna sam, moram se dignuti. Odem po cedevitu, usput se sapletem o pas i mačka, pa nogom u stol. 
Fuck, sada i masnica.
Idem opet leći, glava rastura, boli me za poludit.


Opet se budim, akvarij još u mjesečini, koliko je sati. Opet se dižem, odem u susjednu sobu. 04.04, super još minimalno 2 i pol sata spavanja. Jupiiiii. Samo da me glava toliko ne boli.

Opet se budim 06.33, super, taman dvije minute prije zvona. Trebalo bi se dignuti. Čeka me naporan dan, a ne da mi se. Kako bi dobro bilo uzeti bolovanje...

Otišla na posao uz glavobolju. Dvije pive su ipak bile previše.

 

 



artreef @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 11, 2007
Još jedna novost, hibrid koji je proizašao iz AP reef factory
da zaboravila sam reći da je to Amphipirion Rhinoceros
"nosorog nemo"

dobiven selektiranim uzgojem između
Amphiprion Percula i Rhinoceros u A. P reef factory


artreef @ 15:05 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Sjedim jučer i klikam nešto na lapu. Komp stoji ugašen na drugoj strani.
Pas mi ne da mira, stalno lovi cursor  i liže ekran.
Mačku dosadno, otišao za stol, skočio gore i upalio komp. Radi on to često. Sve me zanima, što on toliko voli paliti ekran.
Upalim mu neki chat, tipka on nesuvislo po tastaturi....valjda ga fascinira kako ostaju neki znakiči nakon njegovog prešetavanja.
Pas i dalje liže ekran...mačak hoda po tastaturi....


 

Valjda samo tako mogu privući moju pažnju?!

 

 

artreef @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 0
U svijetu morske akvaristike postoji vrsta školjkaša koja je prekrasna, koja svojim jarkim bojama pljeni pogled svakog akvariste.

To je Tridacna, školjka koja ima nekoliko različitih vrsta a razlikuju se po obliku mante, veličini rasta i samoj školjci,



kraljevstvo: životinjsko
koljeno: Mollusca
klasa: Bivalvia
red: Veneroida
porodica: Tridacnidae
rod: Tridacna
vrste: crocea, derasa, gigas, hippopus, maxima, squamosa

(klasifikacija po en.wikipedia.org)



Ove prekrasne školjke ukras su u akvariju. Dva respiratorna sifona, koje imaju školjke reda "bivalvi", kod Tridacni su transformirana u dvije obojene mante. One služe da bi dobivale veliku količinu svjetlosti simbiotne alge koje na mantama žive. Tridacna se dakle,kao i većina naših koralja, ne treba aktivno hraniti, već ju hrane zooxantelae. Zbog toga joj je potrebna sva moguća količina svjetla, koju može dobiti u akvariju. Ukoliko joj svjetlo nedostaje, ona će svoje mante prejako izbacivati, ne bi li povećala površinu izloženu svjetlu. Tako će i njena prekrasna boja,uslijed većeg broja razmnoženih zooxantela postati zagasita i smeđa. Vlasnici tridacni, često, ne znajući da je to loš znak, misle da je Tridacni ugodno u akvariju, čim su više njene mante izbačene.To je pogrešno-Tridacna je zdrava kad njene mante prekrivaju tek gornji dio njene školjke. Nedostatk svjetla uzrokovat će naglo uginuće školjke, koju će odmah napasti crvi i račići iz pijeska, pa će vlasnik nerijetko pomisliti da je ona uginula zbog napada crva ili kozica.
Za akvarij su primjerene ove vrste Tridacne:
MAXIMA-robusna i može narasti i do 40 cm, ali u pravilu ostane puno manja. Živo je obojena plavo, zeleno,ljubičasto i išarana.
CROCEA-najmanja i najobojenija

Najlakše se adaptira u akvariju.Boje su uglavnom plave i zelene sa dezenom.
SQUAMOSA-ista po veličini, kao maxima, ali sa duljim ljuskastim izraslinama na školjci, koje su i jače odmaknute jedne od drugih. Traži puno stabilnije uvjete u akvariju. Boje je uglavnom oker, smeđe,a li može biti i drugih boja.
DERASA-ima glatku ljušturu i naraste i do 60 cm. Dezen manti je karakteristično iscrtkan. Živi u malo dubljoj vodi, ali vrlo bistroj i na osunčanom mjestu(u prirodi).T raži stabilan akvarij.
GIGAS-zbog svoje enormne veličine(120 cm i više)rijetko se nalazi u trgovini, iako neki akvaristi kupuju male primjerke kojima trebaju godine da dosegnu pravu veličinu. Njena ljuštura ima jako naglašene izbočine.

Postoji još nekolko vrsta Tridacni i njima sličnih školjki.

Život u akvariju:u z mnogo svjetla ove školjke traže i visok nivo kalcija i magnezija u vodi, a i stabilne uvjete.
Tridacne ponekad (ako im uvjeti nisu idealni)ispuštaju oko sebe sekret koji privlači neke ribe, kao napr.Chelmon rostratusa-koji će je u tom slučaju,izazvan, početi napadati i uzrokovati njeno zatvaranje, pa i uginuće. Moguće je da je u takvom slučaju počnu napadati čak i Zebrasome. Dimidiatus ju također može napadati. Neki autori to pripisuju tome da u nekom akvariju nema dovoljan broj riba s kojih bi mogao skidati parazite, pa se okomi na Tridacnu. U tom slučaju preporučljivo je školjku odvojiti na nekoliko dana, iako problem možda neće nestati.

tekst napisala: Xenia

Xenia je prijateljica i kolegica suradnica na zajedničkom forumu www.artreef.net
artreef @ 11:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2007

imati ili ne imati?

Dragi moji, puno puta si postavim to pitanje, da li je bolje imati nešto ili ne? 
Kada smo posjednici, kada posjedujemo nešto, uvijek nas zasipava strah, a što ako ostanemo bez toga?!
Čovjek je sebično biće, biće koje teško daje, koje teško pušta stvari od sebe (ma koliko god se busali da nismo takvi, ne vjerujem).

Recimo: kupila sam novi auto i sada živim u strahu od :
1. krađe
2. da će ga netko isštraftati ključevima 
3. rata za kredit, hoću li imati svaki mjesec za ratu? Koliko će me ta rata kočiti u životu, narednih koliko godina?

zaključak: neka imovina radi koje se bojim na ovaj ili onaj način
strah je prisutan.

Naravno postoje i veći i jači strahovi od gubitka auta...

Ljudi koji imaju djecu ili su trudni, strahuju stalno, konstantno, bez prestanka!
Što se čovjekov život svodi na strahovanje? 

Strah za djecu, ljubav, nekretnine, pokretnine, posao, kućne ljubimce...to su svakodnevni strahovi, ustaljeni i već polako normalni, a di su tek one fobije i mali sitni strahovi koje svaki od nas u većoj ili manjoj količini imamo?
Strah od mraka, čudnih zvukova u noći, strah od lifta ili visina, dubina, pauka ili morskih pasa, nekog lika na TV-u, ili iz knjige, strah od susjeda ili poznanika, strah od šefa ili suradnika...
Zašto se toliko bojimo?
I da, ne vjerujem ti, ako mi kažeš da se ničega ne bojiš, da te nije strah, jer nemaš ništa, pa ništa ne možeš izgubiti!! 
Što te nije strah da nikada i nećeš imati ništa, da ćeš ostati tu di jesi? Bez  ičega ili ikoga?



artreef @ 10:29 |Komentiraj | Komentari: 0

Jutros me je dočekala nemogućnost ulogiravanja na vlastitom forumu.
Bezuspješno sam pokušavala i pokušavala. Što se dogodilo? Nisam se pitala, jer znam da nije problem u meni nego u strukturi foruma.
U jednom trenutku sam se osjećala kao Ahab. Kapetan koji jarko želi, po cijenu svega i svačega, ali ne ide.
Isto tako već nekoliko dana  vidim da me ni bloger "ne voli". Nikako me ne želi prikazivati na top listama, iako sam prije uvijek bila prikazana (u onim top listama za pojedine pod kategorije). 
Tu se još uvijek osjećam kao Ahab. Pitala sam za pomoć administratore, javio se jedan...rekao mi je da mi je statistika prečudna...vjerojatno zato što dnevno imam preko 2000 posjeta (da dobro ste pročitali, kojim danom imam i 8000 i kusurčić).
Jesam li stvarno postala Ahab, borim li se s velikim bijelim kitom, koji mi ne da blizu? Koji će me prije samljeti nego me pustiti da ga ukrotim?


A da umijesto Ahaba, ipak budem Mobi Dick?


artreef @ 08:20 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 9, 2007
Ležim opet na kauču, a ona, ne doživljava me cijelo jutro. Njega nema, opet. Pokušavam skrenuti pažnju na sebe, cvilim, stojim na dvjema zadnjim nogama, navlačim je za rukav-a ona ništa.
Otišla sam na svoje omiljeno mjesto, tabure uz prozor. Pogledavam gore, sunce vani, miriše na lijepu šetnju. Cvilim,,,,ništa, opet ništa. Pokušavam vidjeti kroz prozor, di
žem se na zadnje noge, ali ne vidim, prozor je previsoko...skočila sam na pomični stolić, tik uz prozor, opet na dvije noge----aaaa, sada je pogled već
bolji. Cvilim, ja bih van!!!
Što trebam u
činiti da me ona izvede u šetnju (znam bili smo već dva put, ali ja bi još). Dan je ko stvoren za igranje na nasipu (jučer navečer sam se tamo šetala...naletjela na tonu pasonja, malih i velikih, ali nitko se nije htio igrati)? Ne znam što ih mori, što nisu sretni kao ja (osim kada moram stajati doma, a ona me uopće ne primjeć
uje).

me and my self on the grass, loša slika, nadam se uskoro nekim boljim...

Zvono, neko je na vratima...cvilim, kona
čno netko tko će obraćati pažnju na mene. Znate, ne razumijem one pasonje koji uvijek laju kada netko pozvoni, ne ja nisam takva. Ne tjeram nikoga, samo cvilim da bi ona ćim prije otvorila i pustila da dođu do nas...tko zna tko je, ali neka, ć
im nas je više uvijek je zabavnije.
Ljudi me jako vole, svi bi me dragali, mazili i jedva
čekaju da im "Dam 5", "DAM ŠAPU" ili već nešto. Nije mi teško, jer znam da sam u centru paž
nje
(ajde više otvori ta vrata...gle, ne
će, samo je došla do vrata, naslonila se i otišla), ma daj, što si takva, pusti čovjeka u unutra, hajde, hajde...!" Cvilim i dalje, ali ona me ne dož
ivljava.
Sada sam ve
ć frustrirana, legla sam opet na kauč
, dosada me pere...buljim u TV (to vam je ona kutija u kojoj se nalazi brdo toga, ima i pasonja koji puta, ali nisam glupa, znam da do njih ne mogu, pa ih samo koji puta pogledam...kao sada)
uh dosade...


 
ovo je  moj daleki rođak (Jack Russel terrier) ,  Moos, (Milo iz Maske), nažalost  uginuo je prošle godine    :(
Veliki zavodnik, pravi Jacky...zbog njega smo mi ostali rođaci postali toliko poznati i popularni.
Teško je nositi breme jednog takvog lika, kao što je bio Moos, pa svi očekuju od nas tonu trikova

Inaće i jučer su neki ljudi na nasipu pitali da li sam ja onaj pas iz Maska filma? Živo me zanimalo komu sam toliko slična (naravno izvela sam i par trikova, nije mi teško, jer vidim da to zabavlja dvonožna stvorenje oko mene).
uh koja dosada od ovog dana, valjda će me još jednom prošetati, tek toliko...


 

artreef @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 0
Usamljena nedjelja.

Već ima dosta da sam nedjelju provela ovako, spavala dugo, digla se (kava me je dočekala skuhana-"hvala dragi"-on je otišao raditi za firmu, neće ga biti cijeli dan), buljim u tv, čitam vijesti i pričam na telefon.
Zadnjih nekoliko sati pokušavam napisati neki post, ali ne ide...svaki puta kada pokušam, zazvoni telefon, pa ajmo u spike
1. uskoro je svadba od jedne sestrične, pa sam s njezinom sestrom pričala o haljinama koje ćemo obući, o tome kako vrijeme leti i kako nemamo vremena za ništa, nikoga osim onog osnovnog što u životu mora biti. Naravno i rođendan joj je danas, pa je i to bila tema, ali vrlo kratka.
2.s prijateljicom akvaristicom i suradnicom na artreefu, o koraljima, nekim "sindromima u akvarijima" i općenito o morskoj akvaristici
3.zvala me i baka, još je na moru, pričala je što je kuhala i što sam ja kuhala, o svadbi moje sestrična, naravno, to je tema no1 u današnje vrijeme u mojoj obitelji....o buri koja već danima dolje puše, o mom čamcu koji stoji na obali...

i tako, na vijestima ništa pametnog, ništa zanimljivog (barem ne meni) što bi bilo vrijedno komentiranja.


Studentice iz susjednog stana-ni traga ni glasa o njima, opet mrtvilo, nakon one jedne razuzdane večeri, smirilo se i stišalo-bit će da je to samo bio tulum za useljenje i da su se malo otele kontroli, ali inače su drage i pristojne cure (nisam ih još upoznala, pa ne znam)

 



artreef @ 12:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 8, 2007
Ležim na kauču, gledam je, jer znam da tu ne smijem biti.

Upotrijebila sam onaj svoj "tužni pseći pogled" u nadi da mi neće reći :"Dolje"...upalilo je, pušta me na miru...opet nešto tipka po onom čudu kojeg voli držati u krilu.
Gledam u nju, ali ne obra
ća ona pažnju na mene, previše je zaokupljena nekim drugim stvarima.
Čujem ključeve, u hodniku koraci, saćem s kauča kao da me je neko iglom piknuo. Stigao je on, nije ga bilo cijelo popodne. Skakućem veselo okolo njega ne bi li mi se obratio. "Bok Magi" rekao je i pogladio me. Zaljubljeno trčkaram okolo njega, ne bi li mi posvetio još koju sekundu, trenutak svog vremena.

Hmmm, što
ću sada, i ona i on, svako s svojom igračkom u krilu, nešto komuniciraju, ali mene ne doživljavaju.
Sjetila sam se, samo da ga prona
đem. Di li se zavukao, di se skriva. Moj mačor  "striko Ash" kako ga ona zove. di si? Soba...-nije, trčkaram kroz kuhinju, zirkam svukud-nema ga ni tu, odlazim u njihovu sobu di spavaju, nema ga na krevetu, nema ga u ormaru-di si mačore?!. Već sam polako zbunjena, di je moj "striko Ash"? Koračam po hodniku, nema ga :( , ulazim u kupaonicu, zagledavam okolo, njuškam zrak...tu je negdje, samo di se zavukao?  Pogledavam uokolo, "miao" čujem ga, zove me: "mao, mao" a tu li si. I
Hmm, kako do tebe. Ajde Ash, siđi...ništa, proškiljio je jednim okom, pogledao me i zatvorio oko. Što ću sada?
"magi, šetnja"....jupi, sjetila me se, sada idemo u provod.


 

 

 

artreef @ 19:08 |Komentiraj | Komentari: 0

Primijetila sam danas, prišt na čelu-onaj potkožni, bolni i veliki?
Ka
žu da su prištevi po čelu-brige? Pokušavam si razmisliti, koje su to mene brige morile da je taj prišt iskočio?! Koliko god razmišljala, ne mogu dokuč
iti što je to što toliko zaokuplja moj mozak, što me toliko brine?
Posao, ljubav, financije, zdravlje ili nešto sasvim deseto--bit
će nešto sasvim deseto, jer do toga desetog niti ne znam doći. Neka skrovita briga, tinja u duši, srcu i prolazi cijelim mojim bićem, a ja nemam pojma o č
emu se radi.

Ništa, otišla sam do du
ćana po namjernice. Po putu kroz maleni park, travnatu površinu naiđem na tri dečka, sjede i nešto komuniciraju. Prolazim pored, a jedan od njih mi se obrati :" Da li je to onaj Maska pas?!" pita on, gledajući u moju Magi. Nasmijem se i kažem: "Je!" A drugi, odmah: " To je onaj pas "DAJ 5"!, i kažem ja svom pametnom psu "DAJ 5" a mala skoči metar u visinu i "DA 5". Dečki se nasmiju, a ja nastavim dalje do duć
ana. 
Ostavila sam psa ispred, zavezala i krenula u šoping. Pri izlasku iz du
ćana, pomislim :"Kako volim ovaj svoj kvart u kojem živim, odlični ljudi, prekrasan kvart, sve mi je pod nosom, puno zelenila"...u mom kvartu žive prosječni ljudi koji vole život, većinom su svi nasmijani i dobre volje.
Zbog čega je onda ovaj prišt na čelu?



artreef @ 17:18 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 7, 2007

Koji puta (kao recimo danas) idem s motorom (neki Kavasaki...sada bi me prijatelj grdo pogledal, pošto još uvijek ne znam koju makinu ima), s kojom idemo na teren....znam samo da je crn, i da ne spada u one "jurilice" nego je više onaj čoper tip motora.
Danas je bilo nezaboravno, kiša rominja, hladno za poludit...kaciga koju ina
če nosim, posudila sam je, pa sam osuđena na kacigu-gljivu (ona otvorenog tipa) koja mi stoji kao klobuk od gljive...a još je sva stara i pohabana i moram priznat-ne izgledam bajno (vidi mi se faca, što nije dobro, a oblik kacige definitivno nije napravljen za moj tip lica, pa sam ko lik iz crtića, a kada stavim i sunčane naočale, da mi vjetar i kuša ne upadaju u oč
i, e onda je to tek pravi prizor.
Ja s crnom ofarbanom, gljiva kacigom, kojoj se boja po
čela ljuštiti, pa se vide tragovi nekadašnje crvene boje, pa cijela kaciga podsjeća na oklop buba-mare, crne sunčane naočale (zakapane kišnim kapima i srebrna kabanica, crne tenisice (nogu sam jutros uganula i nisam znala koje bi druge cipele uopće mogla obuč
i do tih starih tenisica)...definitivno sam primjer: "e ovak se nemojte pojavljivati u javnosti!"
*u svakom slu
čaju, toplije vrijeme i sunčano više pogoduje vožnji motorom, a kada imam svoju kacigu, onda zna vožnja biti i više nego ugodna, ali to nije bio današnji slučaj-smrznula sam se i prokisla bez obzira na kabanicu i kacigu.




artreef @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Evo ga, petak je-konačno...
Kada se malo zapitam, vidim da taj tjedan ide jako brzo, Nije niti čudo što je godišnji prozujao, kada su i ova tri tjedna nakon povratka s godišnjeg isto tako prohujala.
Nekako to vrijeme kao da sve brže i brže leti. 
Od godišnjeg je još ostala jedva vidljivi tamniji ten, koji se već skoro "isprao". 
Tri tjedna tamo, tri ovdje, pa još tri, pa još tri, pa još tri i tako doći će i prosinac.

Popila sam kavicu, pojela pokoji rafaelo i sada nastavljam s ovim radnim danom.
pozzz svima


artreef @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 6, 2007
Zvijezda ubojica-predator!
One su jedne od najstrašnijih zvjerki koje mogu "šetati" koraljnim akvarijem. Šteta može biti enormno velika kada se u morskom akvariju nađe "loša" zvijezda. Neke od njih su skrivene, žive skrovite pod kamenjem tokom dana, a onda kada padne noć kreću u svoj ubilački pohod.
U prošlom postu o zvijezdama prikazala sam miroljubive zvjezdače, koje nisu štetne, koje su dobrodošle u morskom koraljnom akvariju, a u ovom idu one koje je bolje izbjegavati.


Ophiarachna incrassata


Ophiocoma scolopendrina


Pentaceraster tuberculatus


Protoreaster linckii

Ovo su tek neke od mnogobrojnih "štetočina" koje možemo zabunom kupiti i staviti u naš akvarij. 
Jadranske zvijezde je najbolje izbjegavati, kako zbog temperature tako i zbog toga što su većinom sve predatori.


artreef @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Ima dvije godine otkako sam kupila stan u kojem živim, stan je perfektan i bila sam uvjerena-do jučer kasno u noć, da su zidovi toliko debeli da se ništa nikada ne može čuti...
...i tako sve do jučer :(

Sinoć legnem oko ponoći (ipak sam ja zaposlena žena), ugasim TV i krenem spavati. Odjednom dopre do uha neki zvuk, kao neki razgovor i mislim si: "U, f**k, zaboravila sam ugasiti TV u susjednoj sobi, morat ću se dignuti, ali ono...nekako to ne zvuči kao TV". Čujem smijeh, dreku, vrisku, nadglasavanje, komešanje, prepucavanje, frfljanje...po mojoj slobodnoj procjeni, oko 4-6 ženskih glasića, pomalo i pripitih tulumari u stanu do mog. Strava, znači stigle su nove studentice...šteta. 
Cura koja je zadnjih dvije godine tu stanovala, bila je sama, mirna, tiha i nikada, ama baš nikada je nismo čuli-idealna susjeda, za zaposlena dva starca kao što smo dragi i ja.
(a do prije par godina i mi smo tako tulumarili i sigurno smetali zaposlenim ljudima okolo nas).
Kako mi fali to razdoblje, biti student, biti pijan do kasno u noć, tulumariti i živjeti od danas do sutra. 





artreef @ 08:53 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Jutros me iznenadila mama prijateljice/poznanice/akvaristice koja je s mužem na odmoru na Kubi (karibsko more, pirati i ribice :)  ).
Došla je u ured, s buketom cvijeća, kavom i rafaelom...zahvaliti se što sam neki dan otišla do njih, jer je ,kako to po dobrom starom običaju ide, kada vlasnici akvarija odu i ostave roditeljima akvarij na čuvanje, ode nešto kvragu ili barem nastane neki problem koji roditelji ne znaju sami riješiti.


I tako nazove me mama prijateljice da nešto pišti i to urnebesno i ne zna što je to točno...otišla tamo, pogledala, vidjela što je (ništa preopasno, ali je trebala intervencija inače bi tehnika od svojih 700 otišla kvragu i pištala bi dok ne ode kvragu (a da znate da to pišti i pišti urnebesno jako). Malo se nadivim akvariju (koji je prekrasan) i odem svojim putem...

I dođe mama danas, s poklončićem zahvale, što me je skovalo na stolicu i nisam od čuđenja znala što reći i kako se postaviti, pošto takvu kulturu nažalost prerijetko susrećem kod ljudi
...


 



artreef @ 08:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2007

Zvijezde su zanimljivi stanovnici koraljnih i morskih akvarija.
S obzirom na porodicu u koju spadaju imaju i razli
čite prehrambene navike. Neke su vrlo miroljubive, dok su druge pravi predatori, opasni i po koralje i po ribe koje spavaju.

Neke od zvijezda koje se povremeno mogu nabaviti i kupiti u Hrvatskoj i koje se mogu dr
žati u akvariju s koraljima i ribama.



Ophioderma squamosissimus




Henricia Leviuscula



Linckia laevigata




Fromia indica




Fromia sp.

Većina ovih zvjezdača je algojed, spužvojed ili čistač koji jede ostatke mrtvih životinja i otpatke. Baš zbog svog izbora prehrane teško su održive u akvariju na duge staze. 
Šteta, jer su zaista prekrasne....

slike su kopirane s  www.artreef.net i kao takve ne smiju se koristiti za daljnje kopiranje i korištenje osim uz dozvolu artreef-a


 






artreef @ 15:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Čitajući novosti naišla sam na dvije zanimljive vijesti:

"Morski pas spašen od napada kupača" i "Mitska zvijer Chupacabra ulovljena u Teksasu"
Što reći na naslove?!

Ljudi su postali toliko paranoični da je njih 100-ak kupača okružilo morskog psa velićine 60 cm (inaće bezopasna vrsta), ulovili ga i mlatili šakama...
-ljudi su postali toliko istraumatizirani raljama, raznoraznim krivim emisijama da su i psića, ribu bezopasnu za ljude oko sebe napali i da nije došao spasioc, vjerojatno bi ga ubili, tj. izmlatili do smrti.

Chupacabra-mitska zvijer...koja siše krv kozama, kokošima
-žena u Teksasu našla tri neindetificirane životinje za koje smatra da su ostaci Chupacabre. Tijela su na obdukciji a zasada smatraju da je to neka nova vrsta psa?!
 


artreef @ 14:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Baš sam razmišljala da bi moglo biti zanimljivo opisati jedan dan na terenu (prosječan).

Poslije posla u uredu imam drugi posao, na terenu, iliti odr
ž
avanje morskih akvarija.
Ju
čerašnji dan je počeo s odlaskom po ribe koje su stigle. Naravno, malko je sve kasnilo, avion, prijevoz riba do mjesta gdje dolaze veletrgovci kupiti. Popila sam u međuvremenu kavu s kolegom i njegovom obitelji, malo im se pojadala, s obzirom na jučerašnju jutarnju frustraciju.,OK, stiglo je većina što sam naručila, ali neke koje su mi bile najbitnije nisu. A neke koje i jesu, stigle su u veličini od 2 cm, a trebala mi je doći riba veličine preko 15 cm, za predatorske tankove. I sada imam predatore i štetočine, ali nemam akvarij za njih, jer su premali za predatorske tankove, a "štetoč
ine" za koraljne akvarije.
Stigla je i morska ma
čkica, dobro izgleda, duga oko 45 cm, pjegava ili ti "pjegulja". Kod njih zna biti zaheb prehrana, jer više vole samo ž
ivu hranu...
Nakon puštanja riba, krenula sam po koralje, koji su stigli iz drugog izvora, koji su ve
ć
kupljeni i prodani za jedan isto ogroman akvarij. 
Ljudi koji imaju taj koraljni preko cijelog zida su zakon, jednostavni, zanimljivi, uvijek nasmijani i veseli, spremni za šalu...
Ku
ćicu na "brežuljcima" zagrebačke gore, 2 mačke (mica mace) prave, mir, tišinu i život kakav bi svi trebali proživljavati...pun smijeha i sreć
e.
Kod njih sam odnesla koralje oko 19.30, te dok je prošla klimatizacija, i dok sam ih postavila i pri
č
vrstila, prošlo je dosta vremena...
Došla doma u 21.30, mrtva umorna, krepana i strgana
...današnji dan nije ništa manje naporan


artreef @ 07:54 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, rujan 4, 2007
Ne znam kako je vama, ali meni je danas puko živac, prelila mi se čaša.
Vratim se s pauze za ru
čak (polusatne) i što mi šef kaže: "Nema više izlaska na pauzu za ručak, nosi si sendviče i jedi za radnim stolom. Nigdje u svijetu više ljudi ne odlaze na pauze za ručak nego jedu u uredu". Što bi značilo da cijeli dan ne bih pojela ništa, jer tako i tako svaki dan poslije posla idem na teren (jučer sam prešla preko 80km, naravno koje mi ne želi i neće pačati, svojim autom), ne trebam niti spominjati da mi ne plaća nikakav prijevoz, niti službeni mobitel, ali redovito moram pričati s svog moba.


Bio mi je obećao garažu za parking, naravno nikada nisam to dobila, nego moram dolaziti i po pol sata ranije na posao da bih našla neki parking.

Kaže mi dragi: "Daj otkaz, a ja ću prestati pušiti!" . Primamljiva ponuda!

 



artreef @ 14:19 |Komentiraj | Komentari: 0

Pošto već duže vrijeme "pazim" na jednu ljepoticu voljela bih vam malo pobliže predočiti kako je to ustvari draga i divna životinja.

Osnovna stvar u kvaliteti života ove ljepotice je živa hrana i prehrana, tj. u njenom slučaju to su mali rakovi. škampi i kozice, crvi koji žive u supstratu i školjkaši.

Raža je riba koja se jako brzo navikne na osobu koja ju hrani i uvijek kada se pojavi njena osoba, ona zapliva prema staklu i radi vratolomije,....dobro ne baš vratolomije, ali da vam na znanje da je svjesna vašeg postojanja.

Za ražu treba ogroman akvarij, gdje ona može imati dovoljno prostora za manevriranje.
Najčešće se zadržava na dnu akvarija, tražeći u pijesku neki slasni zalogajček.
Podloga, ćim sitniji i ćim finiji pijesak, dovoljno dubok da se u njega može nastaniti microfauna.

Osjetljiva je na kvalitetu mora, na tragove bakra a voda bi trebala biti ili čisto more ili more napravljeno s RO uređajem.



artreef @ 08:25 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 3, 2007


Eto, jedva je prošlo pola radnog dana, a ono, rokovnik mi je popunjen do sljedećeg tjedna.
Ne znam kako
ću sve to stići.
Danas sam na terenu do iza 21. 00 (po Zagreba
čkoj okolici, a sve suprotne strane). Sutra isto tako, bez polusatne pauze, a pitanje je koliko ću sve stići na vrijeme obaviti-promet, gužva, dodatni poslovi...
Ve
ć mi je muka od pomisli što sve i kako,
Ne trebam niti spominjati da bih trebala do Ljubljane, Osijeka i Karlovca ovaj tjedan, a za vikend oko Zadra.
A kada se sjetim onih divnih mirnih dana, kada osim 3satnog šetanja psa uz savu i tu i tamo koji
đirić nisam imala ništa drugo...fali mi, staviti slušalice na uha, uzeti malu, odšetati na nasip i uživati.
A danas je ko stvoren dan za to, za šetnju uz Savu.
Di su moje mirne šetnje?
A da odem lipo leći?! :)) i zahebem sve poslove?!  :))


 

 

 

artreef @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Gledajući u "obojene štapiće" u  akvariju, mnogi niti ne znaju da gledaju u mali megalopolis, u neki sasvim drugačiji svijet, sasvim drugačiju dimenziju.
Koralji žive u 3D dimenziji i to pravoj i stvarnoj.
Rastu u visinu širinu i dubinu i nemaju ograničenje u prostoru, osim u borbi za prostornim staništem.
Ratovi koralja su normalna pojava u svakom dobro popunjenom i kvalitetno nastanjenom akvariju, a tako i u prirodnom staništu.
Koralji ratuju za svaki mm svoga prostora do kojeg mogu doprijeti, kojeg mogu zauzeti. Međusobno se gađaju neurotoksinima koji su vrlo jaki i dobri su obrambeni mehanizam (osim protiv nekih predatora koji su stvorili prirodni imunitet: neke vrste riba, rakova, zvijezda, puževa golaća...)



seriatopora caliendrum


artreef @ 10:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Vraćam se na svoju omiljenu temu.
Koralji...


Njih držim kao kućne ljubimce i jesu, postali su kućni ljubimci, ponašaju se kao prave razmažene beštijice. čim im nešto ne odgovara "nadure" se i u najbolju ruku, preko noći povuku svoju lijepu boju i postanu bezlični, smeđi ili slabo obojani.Koralji svoje veselje, dobru volju, zdravlje baš iskazuju svojim jarkim bojama (ako ih imaju u genetskom kodu), lijepom ekspanzijom polipa (žarnjaka), kvalitetnim rastom. Koralj je u neku ruku besmrtna životinja, jer je ustvari koralj jedan "grad" koji se konstantno razvija, raste, obnavlja a stari i istrošeni dijelovi odumiru, te se grad seli na novi nivo. Mnogi rastu i do 1 cm u mjesec dana.

Što je potrebno da bi neki koralj bio sretan, stabilan, da bi rastao i da bi se razmnožavao?   Uvjeti kakve je imao u svom prirodnom okolišu (u ovom slučaju tropskim toplim morima, s bistrom i kristalnom vodom, morskom strujom (protok), suncem (osvjetljenje) i dobru filtraciju.


montipora digitata-ljubičasta


 

 

artreef @ 07:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2007

Od kada je susjedova trava zelenija?

Odonda od kada znam za sebe...

 

Do prije par godina jedva sam krpala kraj s krajem, bila podstanar. Živjela sam slično kao i sada, s manje para, s istim njim.

A di sam danas? Jesam l napredovala? Kakve su me promjene zadesile zadnjih godina? Da li je otišlo nabolje ili nije?

Najbitnije je ono što je u mojoj glavi?

Kako razmišljam i da li sam sretna?

Što li je ustvari sreća?!

Kada nemaš stan misliš da bi bio sretan i u 24 kvadrata, samo da su tvoji, da nema stanodavca, da nema tog mjesečnog bacanja para u vjetar, ma i 15 kvadrata bi bilo dostatnih, samo da je moje...a kada imaš 48 kvadrata, premalo je, ne valja raspored a i je balkon premali, ma fali još samo jedna soba...

Da li je sreća stabilna veza, prsten na ruci, život u dvoje na vlastitom terenu?

 

Što sam starija radije bih okrenula neku novu stranicu, ostavila sve iza sebe, svakoga...njega, stan, auto, ljubimce, akvarij, artreef (forum), posao.. cijeli svoj (novi) život. Sve ono što sam zadnjih godina gradila, sve bi to bacila?!! Bi li? Ako bi, zašto bi? Što je to u čovjeku da kada i ima nešto, opet nije dovoljno, opet je to premalo?

Što me čini zadovoljnom?

Ne znam, nemam na to odgovor i koliko god duboko kopala po svojoj glavi, preispitivala misli, ne nalazim odgovor. Možda je kolotečina života glavni razlog toga što nisam zadovoljna i da li me to nezadovoljstvo tjera naprijed, tjera dalje, da li zbog toga želim još više?

Kada imaš jedan stan želiš dva, a ako imaš dva stana, želiš kućicu uz more, kada imaš vikendicu želiš veću, s barem dva apartmana za iznajmljivanje, a ako imaš čamac želiš veći, brodicu od barem 8 m....

Možda sreća nije u materijalnim stvarima....

Čini mi se da sam sretnija bila nekada, dok nisam imala ništa i samo sam bezglavo jurila po svijetu i nije me bilo briga što će biti sutra, gdje ću biti sutra, što ću raditi....

ili mi se samo čini da sam tada bila sretnija...




?


 

 

 

 

 

 

 

artreef @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 0

Da li su hrvatske ceste postale ceste smrti?
Da li su auti postali strojevi za ubijanje?

Do kada ćemo brojati žrtve nastradale u prometu? Od kada su ljudi postali toliko neoprezni? Da li je to zbog povećanog prometa ili su ljudi postali neoprezni, stalno nekuda žure, piju i ne misle? Odgovor bi bio od svega pomalo. Tragedije se događaju i kako sada ima puno više vozača, automobila nego prije, tako su šanse za nastradati u autu puno veće nego što su to bile prije par godina!

Postalo me strah krenuti na put, sjesti u auto i krenuti prema nekom odredištu. Volim reći da vozim oprezno, ne radim gluposti (barem en više). 
 Nekada sam i previše riskirala, vozila prebrzo, preticala sve i svakoga, uvijek mi se nekuda žurilo i nisam razmišljala o tome koliko je ustvari opasno voziti kada sam pod utjecajem alkohola. Znam da sam tada vrlo pazila i bila oprezna, ali da li je to stvarno tako? Doduše, nisam u to vrijeme napravili niti jedan prekršaj, ugrozila nečiji život...barem sam tako voljela misliti, ali sada ne mislim više tako. Vozeći u takvom stanju sigurno sam ugrožavala: svoj život, a i život svih ostalih sudionika u prometu, a i kršila prometne zakone. 
Mogla bih reći :"mladost, ludost" ali to nije nikakvo opravdanje.
Sada znam da sam griješila i sve se čudim koliko sam luda bila, koliko me ustvari nije bilo briga što će biti sutra.
A znala sam da kada sjedam za volan da sam jednim nogom u grobu a drugim u zatvoru. 

Što se sada promijenilo? Zašto danas više ne vozim ludo, brzo? 
Jesu li me godine smirile?
Da li me je smirila činjenica da jako puno ljudi nastradaju u prometu, vozeći neoprezno, brzo ili u alkoholiziranom stanju?
Na putu na posao, na more, nema dana kada umalo ne izbjegnem kakvog neopreznog vozača koji se neprimjereno prestrojava, pretiče, vozi toliko brzo kao da ga sam vrag goni!
Svakodnevno sam počela o tome razmišljati, nije mi više svejedno, previše je ljudi oko mene smrtno nastradalo u prometu.
Tko je sljedeći, hoće li to biti opet netko koga znam, ili možda ja?
Malo je depresivno tako razmišljati, imati takve crne misli, ali shvatila sam da me je zadnjih godina najviše strah izaći s autom na cestu.
Treba se zapitati? Koliko to ljudi znam koji su nastradali u prometu?
Neki su prošli još ok, samo se natukli, imali neku materijalnu štetu, ali što je s onima koji su poginuli, zauvijek fizički nestali iz naših života?

Hoće li cesta smrti postati naša svakodnevica, hoće li smrtnost biti uvjetovana ulaskom u auto, sjedanjem za volan?


 

 

artreef @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 0
Jedna od najljepših, najegzotičnijih i najšarenijih morskih koraljnih riba je ova prekrasna ljepotica.
Riba s karakterom, koju  ništa ne opterečuje u svom životu.


Synchiropus splendidus
red : Perciformes/grgečki
podred: Callionymoidei
porodica: Callionymidae (Dragonets/morski mišići)
rod : Synchiropus
vrsta: Synchiropus splendidus
latinski: Synchiropus splendidus
engleski: Psychedelic Mandarinfish
hrvatski (pretpostavljeni nazivi): Psihodelični Mišić, Umjetnički Mišić, Mandarinac
postojbina: Indijski ocean, Tihi ocean
parametri mora: SG 1.020 - 1.025, pH 8.1 - 8.4, Temp. 21 - 28° C
veličina :oko 10 cm
akvarij: minimalno 200 l, koraljni akvarij
prehrana: živi sitni organizmi : artemija...




ribica iz porodice Morski Mišići, jedan od najljepših..
opis:
Riba koja ne spada u porodicu Gobi/Glavoča iakona nekim jezicima nosi to ime. Spada u posebnu porodicu riba koje su karakteristične baš po obliku glave, vrlo malenim ustima, peraja smještena tik iznad glave, na samom vratu, s kojom komunicira s ostatkom svoje porodice, ali i upozorava protivnika, nekoga tko mu/joj smeta, ili se samo šepiri-što je vrlo česta pojava s primjercima koji se dobro osjećaju i žele na sebe privuci pažnju-u svakom slučaju, ta peraja je signalna peraja i počesto ju koristi.
Riba koja u prirodi živi među koraljima u mirnim uvalama. Psihodelični Mišićć naraste do 8 cm. Svaki primjerak je dosta različit od drugog, po količini određene boje (možemo ih pronaći crvenijih, zelenijih, plavijih), s različitim rasporedima šara. Uzorak na perajama je promjenjiv.
akvarij:
Malena ribica koja je idealna za stabilne reef akvarije starije od godinu dana, te akvariste koji imaju nešto duži staž u morskoj akvaristici. Nikako se ne preporučuje početnicima, te ljudima koji su tek složili morski koraljni akvarij. U lošim uvjetima ribica ugiba kroz par dana do nekoliko tjedana-najčešće od gladi, jer nema što za jesti. Riba koja je već izgladnjela ima usukan tj. uvučen trbuščić i to se jako dobro vidi. Da se to ne dogodi preporučljivo je nekoliko puta na tjedan ubacivati određenu količinu žive artemije.

Pliva kao kolibrić, tj. izgleda kao da lebdi kroz akvarij. Strašno znatiželjna riba, koja najčešće prati vlasnika akvarija okolo naokolo s izrazitom željom da ga/ju se primijeti . Preporuča se jedna ili u paru, naknadno unošenje partnera/ice može završiti kobno po pridošlicu. Vrlo teritorijalna i nikako se ne preporučuje dva mužjaka u istom akvariju. Ako je samo jedna riba, ona će se više orijentirati sama na sebe i na vlasnika, dok dvije ribe koje su par, plivaju odvojeno, rijetko se susreću. Zajedničko druženje im je isključio tokom mriještenja koje se odvija uzastopno nekoliko noći zaredom po nekoliko puta po noći.
Riba koja se također mrijesti u akvarijima, ali mlade je nemoguće uzgojiti u zajedničkom akvariju. Akvarij za tu vrstu ribice treba biti stabilan, pun živog kamenja koji vrvi kopipodima, te ostalim sličnim organizmima koje u svom konstantnom obilaženju po akvariju lovi.
prehrana:
Hranu prihvaća i obliku žive artemije, a s vremenom postoji mogućnost da se navikne i na sitne granulice te suhe listiće. Sustanari u akvariju su mirnije reef safe ribe s kojima ne dolazi u kontakt. Zadržava se pri dnu akvarija, i po kamenju, te je u stalnoj potrazi za hranom. Jede sitne crviće, planarije, kopipode i ostale sitne žive organizme u akvariju koji joj stanu u usta.
Razlika između mužjaka i ženke:
Mužjak ima leđnu peraju u obliku mača, tj. produžetak koji je tanak i s kojim signalizira po potrebi. Peraja u ženke je mala i zaobljena, tako da je na prvi pogled lako vidjeti razliku.


tekst napisala: Kahuna
vlasništvo :
www.artreef.net
artreef @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 0

nije subota za odmor :(
Jučer sam se veselila kako imam cijeli vikend, odmor i odmaranje, bez posla, stresa, obilaska akvarija, klikanja po kompu, izrade stranica i ostalih inih poslića kojim se inače vrlo aktivno bavim tokom tjedna-ili ti radnog tjedna.
Radim ko magare, za premalu plaću od one koju bi trebala dobivati...da, zašto to radim, kada mogu imati bolje plaćen posao? U čemu je moj problem,  mogu zgrtati pare ko luda, a ja ipak ovak, mizerija bijedna, sitniš stavljam u svoj đep. 
Možda je razlog tome, što volim svoj posao, što mi je radno mjesto cool, što je opis i obujam posla zakon, te mi takav posao dobro dođe.
Kada nisam u uredu, u nečijem sam tuđem akvariju, sređujem ga i održavam, upućujem klijente u male tajne velikih majstora.
Nije da se nazivam nekim velikim majstorom, ali pošto su mi klijenti zadovoljni, zadovoljna sam i sama, jer uvijek nađem odlično rješenje za problem na koji naiđem. Jednom davno mi je jedan akvarist iz Novog Zelanda rekao, morska je kao partija šaha, uvijek pri potezu moraš razmišljati na posljedice i tako i radim.
Gušt je ustvari održavati tuđe akvarije, jer na kraju krajeva svi su ti akvariji pomalo i moji, jer ih slažem onako kako bi i sebi složila, stavljajući samo ono što znam da valja. Nemam taj želudac da mogu gledati ljude u oči i lagati ih.
A novci, kakvi su novci u tome svemu, pitate me?! Ima li novca u tome svemu? Kakva su primanja, davanja i koliko je to sve proporcionalno onome stresu što ga svakodnevno proživljavam?
Isplati li se to uopće, jer i subota i nedjela i petak i svetak i dan i noć uvijek sam dostupna i uvijek sam u pokretu, uvijek negdje nešto što treba hitnu intervenciju, traži rješenje, zove, naziva, želi podršku. A ja sam samo čovjek koji se želi i odmoriti povremeno na kauču.
I kakva je zarada?, ima li novaca?, di su novci i koliki su novci koje primam?...uvijek me to svi pitaju koji znaju što radim, di radim i koliko puno radim. A ja njima samo smiješak na licu i mudro šutim, jer ono što je nekome malo, drugome je puno, ono što je nekome mizerija, drugome je bogatstvo, a većini je to možda prosjek, neki koji ne rade bi bili prezadovoljni, neki bi možda rekli da sam luda, neki bi sve dali da rade za te pare taj posao koji ja radim, s toga, nema potrebe komentirati koliku mizeriju skupljam...

i nije subota za odmor...


artreef @ 13:54 |Komentiraj | Komentari: 0
oplemenjivanje prostora, komadič raja u domu

Akvarij je najljepši ukras u domu.

AquaVizionar d.o.o nudi: vrhunski proizvod, akvarij za svaki prostor . Postavljamo i održavamo akvarije u svakom prostoru: od malenih kockastih akvarija, koji su odličan detalj na svakom radnom stolu, do velikih akvarija sa zapremninom od više tisuća litara pogodnih za velike i raskošne objekte.

Akvarij utječe na pozetivno psihičko raspoloženje osobe koja boravi u prostoru. Smanjuje stres i diže raspoloženje i energiju.

S povjerenjem nam se javite.

www.aquavizionar.hr

email: info@aquavizionar.hr

www.artreef.net
email: artreef@artreef.net

koraljni greben: kahuna i elfreefer vlasnici
ponuda koralja
Nema zapisa.
Lisnati morski zmaj

Phycodurus eques

Ovo je prelijepa riba iz porodice Morskih konjića i Šila.
Spada u vrstu Morskih Zmajeva. Morski Zmajevi su posebno spektakularni i najviše misteriozne morske ribe.
Razlikuju se od Morskih Konjića po dužem tijelu koje ima dodatak koji izgleda poput lišća, te im je to idealna kamuflaža u Morskoj Travi tj. morskim algama.

prehrana:
Hrane se larvama riba i amphipodima (mali škampi, kozice), usisavajući svoj plijen u malena usta. Cijeli život provedu skriveni u Morskoj Travi/Seaweed (alga), koja ima omogućava da se u njoj posve sakriju, čekajući svoj plijen.

razmnožavanje:
Ženka proizvede oko 250 jajašaca koje nosi mužjak u svojoj "torbi". Nakon nekih 8 tjedana, kada se iz jašaca izlegu larve, sposobne za samostalan život, mužjak ih "trzajevima" otpusti u morski svijet. Svega 5 % larvi odraste i doživi odraslo doba (potrebne su 2 godine da bi iz larve postala odrasla riba).

posebno upozorenje:
Lisnati morski Zmaj je zakonom zaštićena vrsta i štiti ga zakon Australije od 1996, te je njihov izvoz strogo kontroliran. Javni akvariji moraju postići odličnu kvalitetu da bi ih uopće mogli uvesti, tj. da bi dobili dozvolu za uvoz i držanje te posebne i misteriozne ribe.
U prodaji se ne bi smio nalaziti.

slika i tekst: vlasništvo Artreef.net

Brojač posjeta
228577
Arhiva
« » ruj 2007
Index.hr
Nema zapisa.