moja svakodnevica
Artreef
Blog - srpanj 2007
petak, srpanj 27, 2007
Polako i sigurno, eto ga petak, 27.07.2007, Koliko sedmica sve me strah, kažu sretni su dani kada se tri 7 zaredaju u datumu...

Brojevi, slova, položaj zvijezda, sve to ima, kažu, utjecaj na nas i naš život. Kod mene je to postalo ovako: svatko od nas ima svoj vijek trajanja i gotovo. Mrak, tišina i sve ode u neku drugu dimenziju.
Umjesto skakanja do neba od sreće, jer još svega nekoliko sati me dijeli do godišnjeg, sjedim za radnim stolom i mudrujem u uredu. Filozofiram o filozofiji brojeva, slova i svega što one donose.

Imala sam nekada par zanimljivih knjiga, koje su mi tokom studiranja nestale, a bile su ovako zanimljive i poučne: "govor lica i tijela" i "numizmatika i numerologija". Dalo se pročitati i naučiti dosta korisnih informacija, ali kao što rekoh, dobile krila i odlepršale....

Pošto je danas zadnji dan pisanja bloga (možda ga nastavim pisati nakon godišnjeg), predstaviti ću vam i jednu prekrasnu životinju, za koju mnogi misle da je biljka, a ustvari žarnjak.

Gorgonia (gorgonije).
Ima ih i u Jadranu (5 ugroženih, ali ne zaštićenih vrsta), žive na većim dubinama pošto njima nije potrebna velika sunčeva energija za kvalitetan razvoj i rast. To je kolonija organizama, nepokretna, pričvršćena za neku stijenu, na dubinama od 20 m pa naniže. Najčešće se nalaze na jakom protoku, gdje je more prepuno planktona s kojim se hrane. Boja su prekrasnih i narastu u promjeru preko 1 m.
Nažalost i kod nas i vani ljudi ih "ubiru" zbog ljepote te prodaju kao suvenire. 
Akvaristi ih pokušavaju stavljati u akvarije, nesvjesni njihove potrebe za hranom i potrebnom dnevnom količinom koju treba primiti ne bi li dalje nastavila živjeti. 
Prošle, pretprošle godine, jedna cijela livada, kolonija starija od 100 godina je devastirana i uništena u svega par dana. Krivci nisu nikada pronađeni.



artreef @ 08:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 26, 2007
Pobornik sam slatke i jake kave, nikakvih gorkih "vodica" kakvu jutros pijem.
Odbrojavanje je skoro na kraju, još danas i sutra i idem na zasluženi godišnji.  Eto, malo pomalo, uz svakodnevne događaje, ostalo je još samo dva dana.
Jučer me razveselila vijest o kitu, a danas ne mogu naći ništa više o njemu, koji je, gdje je, kako je dugačak, kuda putuje...
Jutros opet spominjanje globalnog zatopljenja, divovskih lignji, onih proždrljivih, koje su i kanibali i strvinari i predatori-sve u jednom, a u godinu dana narastu do 1 metra i skupe težinu 45 kg (uh, ne bi voljela u koštac se naći s takvom živinom). 
Nadam se da im Jadran nije privlačan i da je prehladan, ali opet, na Rabu 29°C, to je pre toplo i za tropska mora, a di neće biti za neki Jadran. Zanima me kako sada tamo izgleda podmorska flora i fauna.
Sigurno u "bajnom cvatu", ako ništa vjerojatno je sve puno Caulerpe Taksifolie (one alge, koja uništava i naše more, pobjegla iz zatočeništva, kažu, ništa je ne jede, osim nekih extra vrsta puževa). Na Rabu tj. okolici Raba, podmorje, nakupine iste, neki kažu, lokalni tip, bacao u more, ne bi li prodavao akvaristima, reeferima, tj. ljudima koji drže morske akvarije. Svašta babe pričaju....
Nije svima i svemu za vjerovati, no ipak...tko zna, možda su i u pravu, trebalo bi tamo zagnjuriti glavu i provjeriti kakvo je stanje ispod površine....
A opet, ljudi stvarno pričaju svašta i naslušala sam se raznoraznih priča i pričica, a sve je to nakraju zavist, zloba i ljubomora, kivnost, jal i jad...i što ostaje iza toga? Gorak okus u ustima...zato pijem samo slatku kavu, pa ublažavam te loše posljedice
artreef @ 08:45 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 25, 2007
.....zora, jutro, dan, sumrak, noć (mjesečina ako  sve štima), pa opet  zora, jutro, dan....i tako iz dana u dan.

  Davno nekada, ne zna se točno kada, za mene je to već neki drugi život, oteli su me iz mog  svijeta. Dubokog, bistrog, prekrasnog. Tama, zagušljivost i smrad me okruživalo nekoliko dugih dana i noći (da li je toliko prošlo, ne znam niti sama, zbog truckanja, stalnog mraka izgubila sam pojam o vremenu). 
  
Onda odjednom svijetlo, blještavilo, velika navala zraka, skoro me je to dokrajčilo. Malo pomalo sam došla k sebi, novi prostor, oko mene još ovakvih istih. Osjetila sam nekakve ruke koje me pažljivo pomiču. U prvom trenutku, opet sam skoro umrla od straha, ali nekakva mirnoća i zvuk glasa su me smirili.

Sada sam u novom domu, kakav je takav je, opet je to stakleni kavez iz kojeg nema izlaska. Zna biti zanimljivo, imam drugačiji pogled na svijet oko sebe. Vidjela sam stvari o kojima nisam niti sanjala da postoje. Sasvim neki drugi svijet je oko mene, druga dimenzija, drugačija bića. Volim se dignuti na staklo i promatrati uokolo, posebno je drago jedno vanjsko biće koje me zna promatrati, dugo i pomno. Te velike žute oči me prate svukuda. Ima još jedno vanjsko biće, drugačije, taj glas prepoznajem, to je biće koje me je stavilo u ovaj novi dom. Pazi na sve nas u ovom staklenom svijetu, svakodnevno, brižno i s velikom pažnjom pazi na one koraljne kreature koje rastu posvuda. Pazi i na one naprasite perajaste spodobe koje me maltretiraju.....
to je moja svakodnevica...ime mi je Fromia sp.(bez prezimena)

artreef @ 08:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 24, 2007
Godinama klikam po kompu, klikam i svukud virkam. Danas, dođem na posao, upalim lap, IE i izleti konj iz ekrana.
Uvališe mi trojanca.
Barem su to htjeli, željeli i pokušali! Tko, što, zašto možda je  nepoznanica, a možda i nije. Neka si misle da su sposobni nešto uvaljati. Nažalost i njih kao i mnoge prije moram razočarati, nije lako kod mene ući, posebno ne s trojancem. Lijepo da su pokušali, priznajem, bila sam godinama tužna, jer nikada, nitko, ništa...nikakve obavijesti o virusima, crvima i sličnim malenim elektroničkim spodobama koje se vucaraju mrežom, ne bi li nekome, nešto naškodile.  
Bome, nije svejedno kada ti počne cijeli 
ekran vrištati :trojanac, trojanac, svijetli i pišti, ne bi da sam dobila na lotu. A ni srk kave gucnula nisam. 
Došla na posao, živčanija nego jučer, ljuća nego u petak, bezvoljna i nijema...Trojanac me vratio u život, razbudio i odlično razveselio. Svaka čast  i konjić može biti zabavan.

artreef @ 08:27 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 23, 2007
O, da, postoje i sexy kozice. ova malena kozica je pravi pripadnik sexy životinjčica



Thor amboinensis
klasa: Malacostraca
red : Decapoda
podred: Nantantia
porodica: Hippolytidae
rod : Thor
vrsta: Thor amboinensis
latinski: Thor amboinensis
engleski: Sexy shrimp, Anemone shrimp
hrvatski (pretpostavljeni nazivi): Sexy kozica, Plesna kozica
postojbina: Indijski i Tihi Ocean
parametri mora: SG 1.020 - 1.025, pH 8.1 - 8.4, Temp. 22 - 28° C
veličina: oko 2.5 cm
akvarij: minimalno 20 l (mogu biti u pikoreefu-akovarijima 15- 20l, nanoreefu, te ostalim koraljnim akvarijima)
prehrana: svejed
ponašanje: mirno, skriveno
karakteristika: čistač anemona

više o ovoj vrlo zanimljivoj i simpatičnoj životinjici možete pročitati na Artreef.netu, forumu za morsku koraljnu akvaristiku 
http://www.artreef.net/modules/news/article.php?storyid=165
artreef @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 0
Opet je niknuo ponedjeljak, još jedan u nizu. Nikakvo lijepo buđenje, ništa, samo šok i razočarenje.
Prerano je za mene.

Razmišljati ću samo o lijepim stvarima, nikakvim stvorovima, kretenima i umišljenim budalama. Zagnjuriti ću glavu u komp, posvetiti se nekom pametnom poslu, jer u radu je spas.
Kretenizam je dosegao vrhunac, a kretena ima posvuda oko mene (samo je njihova glupost vječna i oni to znaju, jadni mali iskompleksirani gadovi, glupi koliko su teški i debeli).
Jednostavno sam revoltirana ljudima, njihovom dvoličnošću i licemjerjem.
Zašto, o zašto su takvi ljudi rođeni? Još je žalosnije što takve spodobe rađaju nove kreature koje će ih s vremenom zamijeniti u njihovom postojanju. Bilo bi ljepše da ih nema, bez njihovih malih ispraznih duša, zavidnih pogleda iIQ-a manjeg od njihovog broja cipela.
Ma, dosta bilo.

Neka se ja vratim na ljepše stvari.
Eto ovo je jedna vrlo zanimljiva morska kozica, zvana sexy shrim ili
Thor amboinensis 
artreef @ 08:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 22, 2007



          ....................................................................................................................................
          .............+++++++++++++*************************+++++++++++++++++...........

       

       ružno pače = labud
       labud = ružno pače


Mladost je radost, tako kažu i tako su i meni govorili kada sam bila dijete. Zaboravili su oni da je tada najteže prihvatiti i shvatiti sebe. Tko i što si? Što te očekuje, što ćeš biti i kako izgledati. Sve su to pitanja, problemi i opterećenja koja su me pratila u vrijeme mojeg odrastanja.


ružno pače= labud
slatko štene = ružan pas

gusjenica = leptir


Sada sve su to nebitne stvari. Ne zamara me izgled, ne zamara me što ću biti. Tu sam gdje sam i jesam to što jesam. Svima se to dogodi, željeli mi to ili ne, odrastemo. Neki iz gusjenice postanu leptir, drugi baš i nisu te sreće. Neki otkriju da je život u visokoj peti odličan, drugi se povlače po svijetu u šlapama . Kako-tako svi nekako završimo, na ovaj ili onaj način dođemo u godine kada nam dječje igre više nisu bitne, a vrijeme postaje novac.
Sada me brine starenje, bore, sjede vlasi, gravitacija. Brinu me i novci, zaraditi, zaraditi i zaraditi.  Brine me i svijet oko mene u kojeg već godinama u čudu gledam. Gledam i ne vjerujem. Što je sve tu prioritet, a što nije. Krivo postavljena svijest, svijest i etika. Zato smo tu gdje jesmo. Izmjenjuju se tornada, suše, poplave, paklene vrućine i ekstremna hladnoće (ovisno o točki na globusu gdje se nalaziš). U stvari tako je to sve jednostavno. Pustimo labudove neka žive, živjet ćemo i mi bez njihovog ometanja.

artreef @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 0

Rastužuje me činjenica kako uništavamo život u Jadranu, bez imalo osjećaja da more ne pripada nama već njegovim stanovnicima.
Jedni od najljepiših organizama, najčudnovatiji, polako nestaju. Tko je krivac-čovjek.
Počet ću s morskim konjićima! 
Hippocampus hippocampus  i Hippocampus ramulosus. 

Obje su vrste zakonom zaštićene, ali to opet nažalost ne sprečava ribare da kada ih skupe u mreži ne vrate u more nego ih osuše i  prodaju kao suvenir. Na nekim mjestima su toliko rijetki da nisu viđeni već godinama, a prije ih je bilo u izobilju. Ako ih ne ulove ribari, love ih znatiželjnici koji s maskama vrludaju po našem podmorju. Neki ih sakupljaju u svrhe akvaristike, bez obzira što znaju da kod njih ne mogu preživjeti, jer Morski konjić je predator, riba koja se hrani sitnim malim životinjama (ribice, račići, kozice).Vreba ih dok nepomično stoji pričvršćen za kakvu morsku makro algu ili biljku poput Poseidonie Oceanice (koja je i sama ugrožena radi kočarenja). Drugi ih uzimaju ne bi li si odnjeli koji suvenir s mora, koji će ih podsjetiti na ljetovanje. Bez obzira na pobude zbog kojih ih ljudi vade,  uvijek nakraju ova čudnovata riba, tragično završi.
Ako se nađete u prilici uloviti i izvaditi iz mora ovu prekrasnu ribu, radije je ostavite da živi i da krasi naš Jadran kako je to radila do sada pa daleko u budućnost. 
 Ne kupujte na štandovima  za uspomenu: školjke, zvijezde, koralje, morske konjiče, ribe napuhače, spužve....na kraju, to su kosturi, pa jednako tome možete imati i kostur mačke, price kao ukras u stanu, privjesak na ključevima.
artreef @ 12:33 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, srpanj 21, 2007
Beskorisna subota, vruća, prevruća, dosadna i bolno umirujuća. Cijeli dan mi je guzica provela na kauču, buljeći u televiziju, hladeći se klimom. 
U zagušljivoj vrevi ovog grada, obraslog betonom i novo niknulim zgradama, užareni asfalt isparava do limita podnošljivosti. Zvuk klime više niti ne registriram. Gori od jutra do kasno u noć. Nepodnošljive vučine uzimaju svoj danak. Kažu: "Umrlo nekoliko ljudi zadnjih dana!". Ne čudim se tome, vrti mi se u glavi od same pomisli izlasku van i odlasku do dućana. Nemam volje za ništa. Ne crtam i ne pišem. Ne radim ništa. Pijuckam neko vino, hladno, ali mi niti to ne pomaže da ubrzam ovaj dan, beskoristan i dosadan.
Gledam u psa razvaljenog na podu, vruće je i njoj, a klima radi...što bi tek da nemamo klime?! Ispustila dušu i otišla u vječna lovišta. Postala je crkotina na tepihu.
Prošli sam tjedan na neku neobjašnjivu sreću izbjegla nekoliko prometnih nesreća -naravno, krivci su drugi, nepažljivi vozači koji opijeni vrućinom u svojim zavrelim autima gube svaku nit realnosti. Žureći se doma, ili tko zna već gdje, ne paze za volanom. Kako i ne bi?! Termometar u autu mi je pokazivao da je vani, na cesti 40, 41 °C.
Treba izdurati još sljedeći tjedan. Još 6 dana i znam da ću biti na terasi svoje vikendice, pijuckati domaće vino, gledati u more i uživati. Godišnji: od sljedećeg petka. Odbrojavanje traje....


 
artreef @ 22:43 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 20, 2007
Stupidnost je beskrajna, posebno kod nekih ljudi,
Baš jučer, idem platiti račune u poštu, neki red se stvorio. Radi gospođa (čitaj : baba), došla još iz pretprošlog stoljeća. Kao zna ona raditi, a vrijeme ju je pregazilo. Kucka ona po tastaturi, s dva kažiprsta-kada sam to zamijetila, rekoh si: "neće ta tako brzo". Čekam i čekam i konačno dođe žena ispred mene na red, treba uplatiti 25 kn-a. Čas posla, za normalne i sposobne ljude, ali ne i za osobu koja radi. Počela se preznojavati, faca joj se zarumenila, ručice se počele tresti, nešto je shebala. Zove kolegicu u pomoć, dođe i treća i sada sve tri, pametne, vijećaju što i kako, resetiraju komp, ne bi li ova mogla nastaviti. Gledam u šoku i ne vjerujem? Što je naša pošta toliko siromašna da ne može svojim uposlenicima platiti osnovni tečaj rada na kompjuteru? To je bilo nešto prestrašno. Stojim tamo, okrećem očima od šoka i sve si mislim: "Ovakva ima posao, krade dragocjeno vrijeme sviju nas koji smo tamo. A koliko ima mladih ljudi koji nemaju postao, a znaju, ako ništa drugo kuckati po tastaturi."
A još je bolje, što sada rade ljetno radno vrijeme, pa rade do 16.00, pauza za ručak je između 14.00-14.30 te takvim tempom dnevno mogu kvalitetno odraditi 10-12 ljudi.
Ako ništa to me ponukalo da pređem na internet bankarstvo, pa nema više gužve i beskonačnih čekanja u redu za uplate u bankama ili plaćanje računa u pošti.
A kada smo kod reda, kada sam išla registrirati auto, izgubila sam cijeli dan u Heinzlovoj....to je pak prava noćna mora. Umjesto da se oni izorganiziraju, umreže si kompove, sheraju dokumente, te mi obični korisnici dođemo samo s autom na tehnički, dobijemo potvrdu s brojem, a sve ostalo se riješi kompom (uplata, isplata, potvrda.... Vozačka i Knjižica vozila bi trebale biti kodirane, te bi sve to išlo automatski.
Ah, stupidnosti u našoj državi, zašto ne bi zakomplicirali stvari koje se mogu tako jednostavno riješiti.
Nije da nemaju kompove na radnim mjestima.

artreef @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Ajde više stigao je i petak. Brzo mi je prošao ovaj tjedan, ali svejedno, predugo je trajao. Već je  jučer trebao početi vikend. Bilo bi to bolje i zanimljivije, skoknuti do mora malo (vikend od 4 dana), "ohladiti" se u moru na osvježavajućih 27 C . Čujem da je na Krku u Malinskoj i 28 stupnjeva. Pa tamo mogu rasti i tropski koralji, naseliti cijeli akvatorij tropskim ribama. Kako je i krenulo, pošto tako i tako već ima tropskih pridošlica koje su se trajno počele naseljavati iz Crvenog mora, za 20-ak godina Jadran neće više biti umjereno more, nego tropsko more. Ajme koje li ljepote...da, baš!! Poremećena ravnoteža ne vrača se više nikada u normalu (barem ne za našeg života)
Atraktivno izgleda, ronjenje među koraljnim grebenima s bezbroj malih koraljnih ribica, ali...koraljni grebeni vrve opasnostima i skoro sve je spremno za napad, za bol. U svoje 4 godine bavljenja morskom koraljnom akvaristikom nekoliko sam puta osjetila što znači "žarnjak" koralja i kakve sve neurotoksine puštaju radi obrane ili napada.
Baš neki dan, lomim koralje-fragiram ih, te sam bila dosta nespretna, napiknula sam se na šiljatu granu jednog od svojih ljubimaca..nastao mi je plik, trajao je više od 7 dana. Još je gore kada nakon fragiranja ili premještanja koralja dođem blizu sluznice nosa, satima peče!

seriatopora histrix (slia vlasništvp Artreef.neta)
Ima koralja čiji se otrov koristi na strelicama kao sredstvo za paraliziranje i ubijanje.
artreef @ 08:57 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 19, 2007
Nastavak...

More je prepuno raznoraznih, čudnih i preljepih organizama koji svoj život provode nošeni strujama.


Physalia physalis  (The Bluebottle or Portuguese Man-of-War )



Ovo je životinja (kolonija životinja), skupina žarnjaka, meduza. Hrani se sitnim fitoplanktonom kojeg pronalazi plutajući morem.

To su životinje koje cijeli svoj život provode plutajući s planktonom.

artreef @ 08:33 |Komentiraj | Komentari: 0
Čudne kreature...ili čudna bića iz mora.

Kakva sve čudna bića skriva more možemo sam pretpostavljati. Naišla sam na ove malene kreaturice, koje su snimljene nasukane na obalu. Obe vrste žive na milost i nemilost morskih struja i valova. Navveći dio života provedu na površini mora.

Svakako su zaslužili mjesto na blogu i kratki opis
Glaucus Atlanticus (znan i kao  Blue Sea Slug, Dragon sea slug)
 

Glacus atlanticus je morski puž golač. Živi u tropskim morima oko Australije. Naraste do 4 cm.
Prilagodio se životu na površini mora. Pluta morem glavom prema dolje i često ga nalaze u društvu još jedne predivne kreature: blue jellyfish Porpita.

the blue button jelly (Porpita porpita)


Porpita porpita .


artreef @ 08:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 18, 2007
 Danas isto kao i jučer ili u ponedjeljak, buđenje i ustajanje je najgori dio dana.  Ako išta ne volim to je ustati se ujutro iz kreveta, spremiti se i krenuti na posao. Užas, koja mi je to pilana, koja je to muka. Zato volim dizanje srijedom. Nakon srijede ostaju još dva dana do kraja tjedna, a to je već podnošljiva pomisao. Kraj tjedna, pa samo još jedan tjedan i godišnji. Misli su mi na moru, odavno.
Zašto godišnji ne bi bio duži, radni dani kraći, neradnih dana više, a plaće veće?  Da, da i da. 
A tek da nestane ozonska rupa, da mi klima radi na solarnu energiju, auto na neko eco gorivo, a vešmašina koja pere na neku valnu duljinu (bez vode, detergenta)..
  Naišla na "nevidljive" japanke, pravi ljetni hit u Americi i Australiji, izumili ih Ameri, proizvode ih Kinezi....
Kao nova fora u svijetu, ali ima ih još: odjeća se  izrađuje od plastičnih boca (cijela nova kolekcija za klince izlazi na jesen). Prerađeni poliester.
Već imamo nevidljive žice za struju, nema više kablova.....ceste će se izrađivati od prerađenog otpada,
još malo pa neće biti niti prostorija u kojima boravimo, nego ćemo svi biti smješteni u nekim  komorama i sve oko nas će biti: hologram svijet


artreef @ 09:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 17, 2007
Nedavno je u javnost procurila istina od pamtivijeka (istina koju su odavno poricali ljudi, stručnjaci), istina o ribama. Ribe kao i mi osjećaju bol, patnju, obole od stresa, razočarenja, pa ćak i izgube volju za životom.
Mnoge se morske ribe, ulovljene iz tropskih mora, širokog plavetnila, nikada ne oporave od toga šoka i ne mogu prihvatiti malenu staklenku zvanu akvarij za svoj novi dom. Takve ribe ugibaju kroz par dana do par mjeseci (ako izuzmemo bolesti) i takve smrti nazivamo faktor X.  Riba jednostavno izgubi volju za životom, ne želi jesti i osuši se. Neke samo legnu i završe svoju patnju. Mnoge se ubijaju zalijećući se u staklo, kamenje, razbiju glavu, usta i na kraju ugibaju.

Ribe su ustvari pametna bića i svi koji imaju akvarij, a ribe drže kao kućne ljubimce mogu primijetiti kako one mogu biti zanimljive i imati širok spektar raspoloženja i ponašanja. 
Ribe pokazuju i iskazuju svoj bjes, ljutnju, privrženost, gađenje, zainteresiranost, stres....

U sljedećem blogu o ribama o morskim konjićima i na koje se sve trikove mogu naučiti tj. dresiranje morskih konjića.

artreef @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 0
Ne znam kako vi, ali kod mene zadnje vrijeme nema snova. Ne sanjam ništa. Mrak, crnilo, prazna rupa u glavi, ujutro kada se probudim. Možda je to zbog posla, stresa, iscrpljenosti i premalo sna s kojim se susrećem zadnje vrijeme.
Nekada sam sanjala...
Zanimljivo je, kada bi sanjala ljude koje dugo nisam vidjela, a onda bi ih sljedeći dan susrela na cesti.
Snovi su čudna pojava....koji puta su pretkazanje stvarnosti.
Davno sam sanjala jedan sprovod, osobe koja je tada bila živa, nakon nekoliko mjeseci je poginuo i sprovod je bio isti kao san kojeg sam sanjala...
Slučaj iz crne kronike (brat od prijateljice, sada pokojan), par dana prije smrti sanjao je kako je zatvoren i kako ne može van. Dok je to sanjao, razbijao je stvari  po sobi u kojoj spava, doslovno je mjesečario. Isti je san sanjao 3 noći zaredom. Poginuo je u kombiju, nije mogao izaći iz  kombija kada se ovaj strovalio u provaliju.

Nekada sam sanjala....
S obzirom na posljedice, možda je i bolje da više ne sanjam.
artreef @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 16, 2007
 Opet slušam o Vlatki i Radeljaku, o Višnjiću i njegovom (ne) djetetu i vezi za jednu noć. Pa što je to ljudi, danas, s ljudima?! Gluposti na sve strane. Gluposti od glavnih aktera, gluposti od medija i mi ostali slušači koji slušaju takve gluposti. Biti će da nemamo pametnijeg posla nego to (dobro, ne ti, znam da i ti postojiš koga to ne zanima i tko o tome nije čuo dvije riječi
Pročitaj kompletan post
artreef @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 0
Već je skoro pola dana iza mene, umalo pa pola radnog vremena...
Radim i slušam mjuzu. Fali mi doduše radio u radnom prostoru, ali i mjuza na lapu je u redu, barem si mogu odabrati što mi se sluša, a što mi se ne sluša...
I tako slušam nešto s lapa i sjetim se koliko ustvari naši ljubimci i životinje oko nas doživljavaju muziku, zvuk instrumenta, zvuk glasa...
ptice, posebno vrapci, recimo ne zapjevaju uz muziku iz 70-ih, dok ovu modernu, kažu stručnjaci, doživljavaju. Ženke su spremne za parenje, mužjaci su agresivni i cvrkuču u sav glas....ili je to možda samo maska, cvrkuču ne bi li nadglasali zvuk koji čuju. Osječaju li neku prijetnju možda? Ah, tko bi razumio te ptice...
ribe, biljke, koralji (u akvarijima) također reagiraju na glazbu. Ako im ne paše što moraju slušati, ribe se sakriju u kamenje, spilje, koralje (morski akvarij), biljke, dekoracija (slatkovodni akvarij), a nakraju oboljevaju i češće su smrtnosti tih organizama....glazba s jakim basom, bubnjevima im ne odgovara, jer osjete vibracije koje prenosi voda...
da ne filozofiram dalje, svatko ima određen ukus prema zvuku koji čuje





artreef @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 0
Danas malo o mojim omiljenim ljubimcima, koraljima...
Koralji su žarnjaci, organizmi koji žive u moru. Dijele se po kategorijama na : mekane i tvrde.


*Danas o koraljima iz roda Acropora, sps koralji (kameni koralji malenih polipa).


Acropore držim u svom akvariju duže od dvije godine, dosta brzo rastu, pa se povremeno moram riješavati viškova. Acropora je koralj koji raste u tropskim čistim morima diljem svijeta. Najviše ih ima na Velikom koraljnom grebenu, Australija.
Koralji su ustvari životinje koje žive u simbiozi s algama, pa su zbog toga mnoge vrste koralja fotosintetički, što znaći da im neko posebno dohranjivanje i hranjenje nije potrebno, jer im hranu osiguravaju alge naziva Zooxanthele (zbog njih je potrebno dobro osvijetljenje u akvariju). Koralj, kao koralj je "grad" prepun žarnjaka-životinja i algi. Žarnjaci imaju svoje lovke kojima ulove povremeno hranu u obliku planktona, najčešće je to zooplankton.
Zbog globalnog zatopljenja, koralji bi mogli izumrijeti za kakvih 50-ak godina. More će zatopliti za oko 3 stupnja, a to će prouzrokovati Bleaching (blajhanje) koralja, a samim time i smrt kolonija koje žive.
Uništavanje koralja je postalo očigledno i ubrzano nestaju iz mora. Uskoro će jednini koralji na Zemlji biti u akvarijima akvarista, koji će biti odgojeni i razmnoženi u zatočeništvu. Popularizacijom ovog hobija, mnogi su koralji "prebačeni" iz prirode u akvarije. Koliko je to loše, toliko će nakraju biti i dobro, jer ima akvarista kod kojih koralji rastu i razmnožavaju se.
Razmnožavanje koralja je sexualno (u prirodi, povremeno u akvariju), fragiranjem (lomljenje grana koralja) te se iz fragova razvije i naraste novi koralj.





Acropora vermiculata 



Acropora loripes 


Acropora digitifera 


Acropora youngei 


Acropora formosa 

Svi gore koralji mogu se držati u morskom koraljnom akvariju.  Potrebno je dobro osvijetljenje i jak protok. Kod mene rastu neke vrste i do 10 cm na godinu, pa ih treba razrijediti s vremena na vrijeme. 
Parametri u akvariju odlični, kao i za sve ostale stanovnike.
Više o koraljima možete pročitati na portalu Artreef.net, u Biblioteci


artreef @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 15, 2007
Završio je i ovaj vikend. Guzicu nisam dignula od kompjutera. 
Pas po običaju cvili (ništa novo za nju). Vrat i glavobolja su nesnosni, ali neka...uspješno završena modernizacija portala na kojem sam radila od jučer ujutro.


Pročitala dnevni tisak-samo dobre stvari

"Spašen mali dupin u Krilu  Jasenica. Malac se odvojio od jata, došao do pličaka i tu su ga "kidnapirala" mala djeca koja su se s njim htjela igrati. Pozvani su stručnjaci te su odvojili djecu od dupina i pazili da se malac sretno vrati u duboko more  " 

Ma zamisli djece: vidli dupina, ulovili ga i vrlo vjerojatno natezali uz obalu. Malac će zasigurno bolovati od PTSp-a. Nadam se da je pronašao svoje jato i pliva sretno daleko od obale i djece.




sutra novi radni dan, prestrašno
(kako bi bilo dobro da sam sada na moru, na godišnjem....još dva tjedna)
artreef @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 0
Opet me pas probudio, nema veze što sam bila budna noćaš do 4 i po. Svejedno je njoj, legla ja u 9 ili pred zoru, ponaša se isto.
Čekam kavu, kuha se (kao i ja od vrućine)....tu je negdje daljniski za klimu, treba samo klik i uživancija. A miris kave već se polako osjeća u zraku (dragi je kuha).
Stiga kava. Pas opet po svome, zavukla se na stolac iza mene (njeno omiljeno mjesto dok klikam po kompu) i vreba mačka ne bi li ga malo nagarila po stanu.
Sfurila sam jezik na vruću kavu, te se razočarano gnjezdim u naslonjaču…još dva tjedna do godišnjeg :(. Tko će to izdržati. Vrućine se vraćaju, kažu, krajem tjedna toplinski val (opet)..a ja u Zagrebu, na + 40, a i više. Tko će to preživjeti (samo oni koji se budu bučkali u moru). Najviše temperature od srpnja 1950, uh, to znaći da tako nešto nisam još doživjela, prestrašno. Dobro je da imam klimu: stan, auto, ured…samo treba doći s jednog mjesta do drugog-do tada, još gore, jer ako živim na 23, 20 stupnjeva više je drastična promjena.
Globalno zatopljenje ili ledeno doba (štogod, ljudi su krivci-barem se tako tvrdi, ispušni plinovi, CO2 i ozon, sve u banani). Crne prognoze, za 50-ak godina nema više 70% životinjskih i biljnih vrsta na Zemlji, al to već svi znamo. Nema razloga prepričavati nešto što je već toliko puta prepričano.
A gljivama super, pronađena jedna 70 cm visoka i 20 kg teška (zanima me da li je jestiva ili je možda ludara) kako god, ima u njoj dovoljno materijala.


Dnevni tisak…bolje čitati samo dobre vijesti jer padam u komu…

Popila kavu, čeka me “riblje oko” koje nikako instalirati da radi, kao ne voli php….ma za poluditi. Negdje neki bug uskoćio i nema pomoći…a cijele noći radila grafićku obradu i pripremu za alatnu traku. Strava.
Inaće, kako Art ima to “riblje oko” odlučili smo oplemeniti i portal MojAkvarij.org istom takvom alatnom trakom, ali…nadam se ipak nekom pozitivnom rješenju do navečer.




artreef @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Magic Comet

Ima nekih godinu dana što je Magic Comet uletila u naš život.
Sjetim se tih dana, vrućina kao i sada, bez klime, mala štruca koja mi je stala na dlan. Sva nikakva, “najružnija” u leglu, ali neka, karakterno vrlo znatiželjna i aktivna.
Rekao Stipe, zovimo je Magi—i dan danas mi je bed zbog tog imena, zato što ljudi jednostavno ne vjeruju da smo mogli dati tako ružno ime psiću, pa radije čuju Madi, Mani ili je jednostavno zovu Megi. Nekolicina njih, zovu je Komet—što joj i stoji, jer juri uokolo kao da joj je 5 raketa u guzici.
Mala princeza na zrnu graška.
Naravno, odgojena i odrasla u stanu, kišu i kišno vrijeme ne voli; nema šanse da će ići na mokru travu ili u blato. Radije stoji ispod nekog zaklona i gleda me na način: “Ne buš ti išla na kišu, pa nebum niti ja.
Magi je odgojio “striko” Ash, mačak star 5 godina, pokupljen u tramvaju. Kakti neki mješanac plave ruske i tko zna čega. Lići na Rusa, a sada da li je to samo slučajnost ili ne…nikada neću saznati. Naučio ju je kako krasti hranu, donositi igračke, ugurati se u krevet, prositi kada nešto treba i još brdo korisnih stvari koje njima dvoje olakšavaju život kod nas.


Veliki čuvar kuće.
Nedo Bog da nam neko kuca i pokušava ući kroz vrata. Taj je pas u stanju raskidati sve naprasite provalnike. haha
Tko god došao pred naša ulazna vrata i zvoni, kuca ili pokušava ući, može slobodno pobjeći od straha, jer Magi se obavezno glasa. Nije to običan histerični lavež pasa, a ne…to vam je, dragi moji, cviljenje do besvjesti. Nisam u životu doživjela da neki pas može toliko i uporno cviljeti kao Magi.
Cvili po cijele dane: stalno i konstantno, bili mi doma, ili nismo doma, bili mi u šetnji ili sjedimo u kafiću—Magi cvili i kada netko s susjednog stola u kafiću odluči otići, a pravi urnebes nastaje kada se netko s našeg stola digne i ode do WC-a. Svi, ama baš svi u široj okolici se okreću i ne vjeruju svojim ušima da je tako nešto moguće. Nema se što za vidjeti, ali se ima puno toga za čuti.
Očito je da stoji ona stara i pametna: “Mali ptič, veliki krič”


Inaće Jack Russel Terrier, pasmina slovi ako vrlo inteligentna i lako uči i pamti naučene trikove. Mnogi su pripadnici ove pasmine po reklamama, filmovima, serijama…možda i Magi jednog dana postane slavna i počne zarađivati svoj kruh.
Već s dva mjeseca je znala dati šapu, odazivala se na svoje ime i znala je pronaći “striku” Asha kada bi joj to rekli. Danas zna puno više i svakodnevno uči nešto novo. Omiljena zanimacije je maltretiranje Asha, ma gdje god se on nalazio. Dobro je da je mačak tolerantan i izuzetno miroljubiv i živi po onoj : “pametniji popušta”, pa ako mala pretjera, makne se od nje dok se ona ne ohladi od ideje.


općenito o pasmini:
visina između 25-30 cm (Magi 25,3 cm)
kilaža: 1 kg na 5 cm visine (Magi 5.3 kg)
boja: bijela mora prevladavati (Magi preko 75% bijele boje)
dlaka: kratkodlaka, srednja i dugodlaka (Magi, kratkodlaka)
koža: ružičasta: pjegava ili jednobojna (Magi pjegava, ko dalmatiner)
karakter: aktivan, inteligentan, temperamentan (Magi sve to)



artreef @ 09:05 |Komentiraj | Komentari: 0
oplemenjivanje prostora, komadič raja u domu

Akvarij je najljepši ukras u domu.

AquaVizionar d.o.o nudi: vrhunski proizvod, akvarij za svaki prostor . Postavljamo i održavamo akvarije u svakom prostoru: od malenih kockastih akvarija, koji su odličan detalj na svakom radnom stolu, do velikih akvarija sa zapremninom od više tisuća litara pogodnih za velike i raskošne objekte.

Akvarij utječe na pozetivno psihičko raspoloženje osobe koja boravi u prostoru. Smanjuje stres i diže raspoloženje i energiju.

S povjerenjem nam se javite.

www.aquavizionar.hr

email: info@aquavizionar.hr

www.artreef.net
email: artreef@artreef.net

koraljni greben: kahuna i elfreefer vlasnici
ponuda koralja
Nema zapisa.
Lisnati morski zmaj

Phycodurus eques

Ovo je prelijepa riba iz porodice Morskih konjića i Šila.
Spada u vrstu Morskih Zmajeva. Morski Zmajevi su posebno spektakularni i najviše misteriozne morske ribe.
Razlikuju se od Morskih Konjića po dužem tijelu koje ima dodatak koji izgleda poput lišća, te im je to idealna kamuflaža u Morskoj Travi tj. morskim algama.

prehrana:
Hrane se larvama riba i amphipodima (mali škampi, kozice), usisavajući svoj plijen u malena usta. Cijeli život provedu skriveni u Morskoj Travi/Seaweed (alga), koja ima omogućava da se u njoj posve sakriju, čekajući svoj plijen.

razmnožavanje:
Ženka proizvede oko 250 jajašaca koje nosi mužjak u svojoj "torbi". Nakon nekih 8 tjedana, kada se iz jašaca izlegu larve, sposobne za samostalan život, mužjak ih "trzajevima" otpusti u morski svijet. Svega 5 % larvi odraste i doživi odraslo doba (potrebne su 2 godine da bi iz larve postala odrasla riba).

posebno upozorenje:
Lisnati morski Zmaj je zakonom zaštićena vrsta i štiti ga zakon Australije od 1996, te je njihov izvoz strogo kontroliran. Javni akvariji moraju postići odličnu kvalitetu da bi ih uopće mogli uvesti, tj. da bi dobili dozvolu za uvoz i držanje te posebne i misteriozne ribe.
U prodaji se ne bi smio nalaziti.

slika i tekst: vlasništvo Artreef.net

Brojač posjeta
228577
Arhiva
« » srp 2007
Index.hr
Nema zapisa.