moja svakodnevica
Artreef
Blog - siječanj 2008
petak, siječanj 18, 2008

Počela sam promatrati ljude oko sebe, kako im je lako lagati, kako lako reknu laži i kako lako iskrivljuju istinu.
Neki od njih, kada lažu, samo lagano stišaju svoj glas, te laganom pričom, tihim razgovorom u roku od svega nekoliko minuta izreknu tonu laži. Pitam se, čemu? zašto? Što treba lagati? Neki si ne mogu pomoći, laži su im postale svakodnevica, lažu da bi bolje prodali proizvod, lažu da bi imali više uspjeha u životu, lažu da bi sakrili pravo stanje stvari...
Nebitno...

slušam jučer u jednoj emisiji, intervju s jednim likom, aktualan događaj...
i sada, taj je lik u roku od 10-min izrekao nekoliko kontradikcija, minimalno jednu laž....a pokušava ublažiti učinjeno djelo. vjerujem da bi mu više vjerovala da nije dao intervju, a ovako, kada je izustio laž, potom ju je zaboravio, pa opet rekao sasvim drugo...nemam povjerenja i sve se pitam, što mu je to uopće trebalo?!
Ok, skriva pravo stanje stvari, to mu je u interesu zbog više razloga, koji su mi jasni, ali nije mi jasno kako je mogao biti tako nesmotren, jer vjerujem da nisam jedina koja je gledala intervju i uočila tu sitnicu.
hebiga...

a onda, zašto sve to toliko uočavam? što me ustvari briga tuđi život i što me smeta tuđa laž?! pa ustvari, zabole me tko što priča i iz kojeg razloga. Čak me više ne diraju niti laži upućene na moju adresu, što ćeš, ljudi su takvi kakvi su, da bi bili veći moraju lagati. 
Ok, shvaćam. Život je mala bara puna krokodila, i ako ne grizeš, sigurno ćeš biti izgrižen.


artreef @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 14, 2008

prejebala me danas lukava brineta, prejebali me , prejebalo me povjerenje u ljude i naivnost...
(unaprijed se ispričavam zbog kočijaškog govora)

Uđe mi u ured skockana brineta. Pita me za šeficu M..., kažem joj da je na sastanku, pita me za šefa D, kažem da je na sastanku. Pitam ju, treba li ih nazvat, kaže ona da ne treba te nazove sama. Uto ispadne da ima dogovor s mojom šeficom za neke novce i da je njena sestrična.
Još meni u glavi sve zvoni, neka sama nazovem M, ali gledam curu, skockana , sređena, kulturna, pa popustim, ne nazovem a i ova mi sama kaže da je M rekla neka samo isprintam potvrdu za novce i u redu.
Ispunim potvrdu, još je tražim osobnu, gleda po torbici i kaže novčanik u autu, pitam je za adresu, kaže mi, upišem sve, isprintam to i potpiše se.
Ode ona, dođe šef za nekih pola sata i kažem mu da sam isporučila novce njegovoj sestrični, a on u šoku, nema on takvu sestričnu.
Naravno, povrat novca neću dobit, šef se smije, smiješno mu kako sam spušila 150 kn-a, ali mu nije važno kako je ta osoba znala i njegovo ime i ime šefice i njihove matere, da je osoba ušla u ured gdje zna tko je vlasnik i tko ga drži.
Sada još, šef,  sav sretan veselim događajem, prepričava svima kako me prejebala neka brineta.
A da nazovem policiju?!
A da razbijem facu nekome, jer pim, svima, dbdidk
njemu 150 kn-a nije ništa, a meni,,,,e, meni iznaći puno, krvavo ih zarađujem.
PIMS
A curi koja se predstavila Valentina Marčić iz Kačićeve 13, poručujem: "Uživaj dok možeš i pametno potroši novce i  neka ti se mater i čača srame što su izrodili izrod kao što si ti. sram te bilo, gaduro jedna, dolaziti do novaca na taj način!" 
Ja za 150 kn-a u životu neću propasti, a tebi svaka čast, jer u svojih 31 godinu, nisu me uspjeli tako preveslati i dobro si odradila svoju zadaću, jer si znala tko tu radi inače od para ne bi dobila ništa.


artreef @ 14:44 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare

Neko duže vrijeme spremali smo se raščistiti špajzu (ostavu) koja je skoro pa dvije godine zakrčena neraspakiranim stvarima koje smo dovukli s nama kada smo se uselili u novi stan, stvarima iz naše prošlosti....
Među silnim podsjetnicima na djetinjstvo, odrastanje, dane iz osnovne i srednje škole, naišla sam na stara pisma, dnevnike i stare slike. Neke su već i pomalo žute, nasmiješena, bezbrižna lica djece koja se zabavljala tada, poznanika i prijatelja iz tih davnih dana, kućni ljubimci....
djetinjstvo...kako je bilo bezbrižno, jednostavnije nego sada, drugačije.
Čitam stara pisma: pokojnog brata koji mi je pisao svakodnevno iz vojske, pen frendova (moja nabadanja engleskog s ljudima iz Europe, Amerike, Azije i Australije-bilo ih je dosta, ali sam s vremenom sve njih zaboravila i tko zna kada bi ih se sjetila da nisam pronašla ta stara pisma), školskih poruka i dopisivanja s prijateljicama tokom nastave...sitnih crteža i skica
Gledam stare rokovnike i dnevnike, hehe, koji je to smijeh, godina 86,87..., neke dječje ljubavi, izmišljeno pismo "bjatika" s kojim sam pisala imena svojih simpatija, da slučajno netko ne bi otkrio (našla sam i uputstvo za to pismo, svega par stranica dalje...hehe, kako je lako tada bilo živjeti.
stare slike koje sam crtala, skice, nacrte...svega pomalo, složeno po kutijama i fasciklima
Najviše od svega, razveselile su me slike iz 73, akvarij, 300 l, mojih roditelja, ja se još nisam bila niti rodila, svoga akvarija iz 85...te uputstva koje sam sama kao dijete pisala kako složiti i održavati akvarij (u jednom starom dnevniku, pod nazivom "moja otkrića moje tajne). Čitam to i smijem se, dragi se također grca od smijeha, jer zanimljivo je to štivo, je činjenica je, sada već polako zastarjelo, ali neka
Gleda dragi slike tih akvarija, i  kaže: vidi se da je tvoj otac radio poklopce...svi su na isti kalup :)
Slike ostalih kućnih ljubimaca, malih mačadi od prije 20-ak godina, papigice i kanarinca, kornjača...

Ovih dana, odlučila sam, kupit ću albume, svrstati te "nesvrstane" slike i dati im mjesto u svom domu koje zaslužuju, stare zaboravljene prijatelje (poznanike), raznorazne ulaznice s putovanja, dvije medalje (skijanje i trčanje) koje sam kao dijete osvojila na nekim natjecanjima...šteta je da svi oni glume zaborav u  kutijama.
Neke sam stvari i bacila, ipak nema smisla sve čuvati, malo je prostora a previše uspomena...


artreef @ 09:17 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 9, 2008
Čitala sam  naslove nekih drugih blogera, malo i šture opise...jedino oko čega se sve vrti je val poskupljenja cijena...ali neću o tome, niti pisati, niti misliti a ponajmanje kukati...kako nam je tako nam je , jer da smo pametniji, ne bi nam tako bilo i točka, ali sve dok dragovoljno futramo naše političare koji sjede u svojim klupicama i šuškaju o nekim skijanjima, novima autima i brodićima, NEĆE nam biti bolje.
A što ćeš, takav smo mi narod, glavno da su naši glavešine dobro: debeli. zdravi, optočeni zlatom i draguljima, u bundama od nerca i odijelima koja vrijede više nego prosječna hrvatska plaća.
Uvijek se zapitam, a koja je to prosječna hr plaća i po čemu se ona računa?
Zbroj svih plaća podijeljeno s brojem zaposlenih ili je prosječna plaća u hrvata ona koja je najčešća? (da znam, nije ovo drugo, ali voljela bih znati kolika ja takva "prosječna" plaća i s čim se prosječni Hrvati i stanovnici Hrvatske bore, s kojim sredstvima raspolažu i kako se snalaze. Sigurna sam na razne načine...
Ima ljudi koji još uvijek žive "na grbači" države, ono burza i ta s***.  Imala sam nedavno bliski susret s ženom koja je očito zalutala u ovo stoljeće, došla je na razgovor za posao, a NEMA telefona, (o mobu, kompu, ne moram niti govoriti), živi, tako kaže, u Zagrebu, ali NEMA osobne iskaznice, niti vode za pranje, što je osjetio moj nosić. Vjerojatno niti NE ZNA da je 31.12, rok prijave, ona mi je došla 03.01. i kada sam je pitala što nije došla do roka, jednostavno je odgovorila :" Praznici su bili, pa kaj bum ja išla nekam tražit posel". Da se razumijemo, ja sam radila 31.12. , a ona je mogla doći bilo koji dan od 12. 12. Nije došla, tko zna iz kojeg razloga, vjerojatno lijenosti i ljudske gluposti što uopće živi te se nije pojavila u određeno vrijeme, pilala me 100 na sat, neka ja nazovem burzu i kažem im da je ona bila, na vrijeme tako da joj produže davanja. A kako uopće potvrditi da je ta osoba bila ta osoba? Bez osobne i ostalih dokumenata doći na razgovor za posao, neopran, zamazan i smrdljiv do boli, bez telefona i ikakve mogućnosti kontaktiranja te iste osobe...Malo mi je falilo da pozovem policiju, zaštitare, jer je skoro pa postala nasilna (ne nasilna u smislu da bi išla lupati ili tako nešto, nego nasilno dosadna, jer je nisam mogla uopće izbaciti iz ureda, jer je htjela ili da ju zaposlim ili da nazovem burzu, pa da joj produže ugovor ili kaj već oni na burzi imaju).
naravno ima ljudi koji ipak nešto rade, malo pilaju na drugačiji način, ali ipak na kraju krajeva rade da bi nešto zaradili.
Eto, baš neki dan prodah onu svoju staru Ford Fiestu, jednostavno je nisam više htjela, nije imalo smisla, stara je i treba ju registrirat i treba je srediti, a ne da mi se tolike novce u takav auto uložiti. I stavih ja nju u on-line oglasnik, taman petak prije Nove Godine i gle čuda, na Staru Godinu zove tip, da bi on kupio tu Fiestu. Rekoh mu da se strpi, auto je u garaži i da mi ne pada napamet trčati po auto na drugi kraj grada (na staru godinu, tolika mi potreba za lovom nije). Ali ne, on je htio baš tada, i jedva sam ga uspjela otkantati za dan poslije Nove godine. 
Drugi dan poslije nove, zove taj isti da bi on uzeo taj auto, i rekoh ok, neka ga sutra dođe pogledati. Ne on hoće baš danas, rekoh, strpi se čovječe, nemam vremena, ne mogu danas, dođi sutra. Tip je došao sljedeći dan, uzeo auto, koji sam tako i tako dala jeftinjale i sada treba napraviti prenos, a kada tamo, ne, samo punomoć...naravno, lik je mehaničar neki, koji dodatno zaradi kupujući takve aute, jeftinije, malo ih sredi, prođe regu i proda za neke veće pare...(eto, tako se neki ljudi u današnje vrijeme snalaze). Neka i drago mi je i više cijenim takve ljude, koji se bore, bore za svaku kunu koju mogu zaraditi, trče i pilaju na sve strane, ali rade nešto, a ne one vucibatine smrdljive koje žive na grbači države, ljenguze koji su neradnici od rođenja, neradnici od neradnih roditelja i tako eonima unazad, neradnici svi njihovi. Ma da me se pita...zabranila bih takvim likovima djecu, podvezala jajnike, uškopila muške...jer nema smisla, stvarno nema smisla.
Ok, žive mnogi loše, nisu imali za školovanje, nisu iz dobrostojećih obitelji, puno ih je bilo u obitelji, ali oni koji rade, i zarade nešto, a ovakve vucibatine samo smrde po cijele dane, žive od socijale i NE ŽELE raditi, jer da žele raditi, došla bi ona na razgovor, davno prije.
.


 

 

artreef @ 08:20 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, siječanj 4, 2008

Još sam u  hibernaciji, kužim to po učestaloj glavobolji koja nikako proći s kojom se budim i s kojom liježem u krevet.
Bilo možda doček Nove malo žešći? ha? e, o tome neću, bio je žestok i to je dovoljno za reći. 
Ali zašto, facking, zašto se radi 02 i 03 i danas? Bilo bi bolje da se čovjek dobrano odmori, pa redom krene odrađivati siječanj, pa veljaču i tako do ljeta, do godišnjeg.
Pogledala sam malo kalendarčić s slobodnim, neradnim danima ove godine i nabrojah ih svega 9?¸! Strava..premalo za moj pojam! svaki bi mjesec uz vikend (neradni) trebao imati još minimalno 4 neradna dana da bi mi duša bila sretna, da bi se naspavala.
Zadnjih dana nisam se pretjerano odmorila, mala mačad je bubana, pa veterinaru, injekcije, vadim kune iz džepa (dobro da ih imam još nešto na lageru), pa pogledati auto (onaj svoj, dva mjeseca na dopustu), pa ovo, pa ono i stalno negdje letim...a ja bi se odmarala. a danas opet veterinaru, što s mačadi, što s malom na obavezno cijepljenje (kada idem, da se i toga riješim), jer kada krene pravi posao, više neću imati vremena niti za wc, a kamoli voditi Magic na redovito godišnje primanje injekcije? Čemu to cijepljenje? Uvijek sam se pitala, jer ako psa ugrize nešto bijesno, opet će je ubiti!

Dobro da je petak, pa ajde, vikend će mi dobro doći...ali nije ni on dosta da napunim baterije, da se regeneriram.
još sam u hibernaciji s glavoboljom....

p.s.čudno mi je vidjeti blogera na TV, kako ga maltretiraju i da...prepoznala sam ga po slici s njegovog bloga (nema šanse da stavim svoju sliku na blog, baš iz tog razloga...)


artreef @ 15:02 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
oplemenjivanje prostora, komadič raja u domu

Akvarij je najljepši ukras u domu.

AquaVizionar d.o.o nudi: vrhunski proizvod, akvarij za svaki prostor . Postavljamo i održavamo akvarije u svakom prostoru: od malenih kockastih akvarija, koji su odličan detalj na svakom radnom stolu, do velikih akvarija sa zapremninom od više tisuća litara pogodnih za velike i raskošne objekte.

Akvarij utječe na pozetivno psihičko raspoloženje osobe koja boravi u prostoru. Smanjuje stres i diže raspoloženje i energiju.

S povjerenjem nam se javite.

www.aquavizionar.hr

email: info@aquavizionar.hr

www.artreef.net
email: artreef@artreef.net

koraljni greben: kahuna i elfreefer vlasnici
ponuda koralja
Nema zapisa.
Lisnati morski zmaj

Phycodurus eques

Ovo je prelijepa riba iz porodice Morskih konjića i Šila.
Spada u vrstu Morskih Zmajeva. Morski Zmajevi su posebno spektakularni i najviše misteriozne morske ribe.
Razlikuju se od Morskih Konjića po dužem tijelu koje ima dodatak koji izgleda poput lišća, te im je to idealna kamuflaža u Morskoj Travi tj. morskim algama.

prehrana:
Hrane se larvama riba i amphipodima (mali škampi, kozice), usisavajući svoj plijen u malena usta. Cijeli život provedu skriveni u Morskoj Travi/Seaweed (alga), koja ima omogućava da se u njoj posve sakriju, čekajući svoj plijen.

razmnožavanje:
Ženka proizvede oko 250 jajašaca koje nosi mužjak u svojoj "torbi". Nakon nekih 8 tjedana, kada se iz jašaca izlegu larve, sposobne za samostalan život, mužjak ih "trzajevima" otpusti u morski svijet. Svega 5 % larvi odraste i doživi odraslo doba (potrebne su 2 godine da bi iz larve postala odrasla riba).

posebno upozorenje:
Lisnati morski Zmaj je zakonom zaštićena vrsta i štiti ga zakon Australije od 1996, te je njihov izvoz strogo kontroliran. Javni akvariji moraju postići odličnu kvalitetu da bi ih uopće mogli uvesti, tj. da bi dobili dozvolu za uvoz i držanje te posebne i misteriozne ribe.
U prodaji se ne bi smio nalaziti.

slika i tekst: vlasništvo Artreef.net

Brojač posjeta
228577
Arhiva
« » sij 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.